Proglas srpskom narodu: O slogi, istini i opstanku Srbije

Piše: Mr Momo Joksimović
Predsjednik Partije penzionera i restitucije Crne Gore

Srpski narode,

Sestre Srpkinje i braćo Srbi, ma gdje živjeli – u Srbiji, Crnoj Gori, Republici Srpskoj ili širom svijeta,

Došlo je vrijeme da se, mirno i dostojanstveno, zapitamo kuda idemo i šta ostavljamo pokoljenjima koja dolaze.

Naša istorija nije ispisana lako stečenim pobjedama, već krvlju, žrtvom, vjerom i istrajnošću. Vjekovima smo čuvali svoje ime, svoj jezik, svoju pravoslavnu vjeru, svoju kulturu i svoju slobodu. Kroz Kosovo, Karađorđev ustanak, Cer, Kolubaru, Kajmakčalan, Albansku golgotu, Jasenovac i mnoga druga stratišta prolazili smo noseći krst stradanja, ali nikada nismo prestajali da vjerujemo u vaskrs svoga naroda.

Naši preci nisu nam ostavili u amanet mržnju. Ostavili su nam obavezu da čuvamo Srbiju, da čuvamo Crnu Goru, da čuvamo slogu i da nikada ne dozvolimo da brat ustukne pred bratom.

Zato se danas s pravom postavlja pitanje: da li se Srbija može oslabiti onda kada sami Srbi počnu da ruše povjerenje jedni u druge? Istorija nas uči da je svaka podjela unutar srpskog naroda donosila radost onima koji nisu željeli jaku i slobodnu Srbiju.

Razlike u mišljenjima su prirodne. Demokratija nije jednoumlje. Ali nijedna politička razlika ne smije biti jača od ljubavi prema otadžbini. Nijedna stranačka zastava ne može biti veća od državne zastave Srbije.

Srbija nije vlasništvo nijedne vlasti, nijedne stranke, nijednog političara. Ona pripada svima koji je vole, poštuju i žele da je ostave snažniju svojoj djeci nego što su je sami zatekli.

Zato je dužnost svakog državnika, svakog političara, svakog intelektualca i svakog građanina da svojim riječima ne raspiruje mržnju nego da gradi povjerenje, jer se država ne brani samo na granicama – ona se brani i kulturom javne riječi, istinom, poštenjem i međusobnim uvažavanjem.

Čuvajući Srbiju, čuvamo i uspomenu na sve njene mučenike. Sa dubokim pijetetom klanjamo se žrtvama Jasenovca, Jadovna, Prebilovaca, Podrinja, Bratunca, Kosova i Metohije, Velike, Pive, Kragujevca, Beograda i svih drugih mjesta gdje su Srbi stradali samo zato što su bili ono što jesu. Njihova žrtva nas obavezuje da budemo mudriji, složniji i dostojniji.

Naša je obaveza da istinu čuvamo bez osvete, a sjećanje bez mržnje. Samo tako će naše stradanje biti temelj mira, a ne izvor novih podjela.

Posebno zabrinjava kada politička borba pređe granicu ljudskog dostojanstva. Nijedno neslaganje ne opravdava uvrede, ponižavanja, klevete i napade na porodicu. Narod koji izgubi poštovanje prema majci, porodici i čovjeku, polako gubi i poštovanje prema samom sebi.

Kao Srbin iz Vraneša, i predsjedsnik UG VRANEŠ, iz ponosne srpske Crne Gore, pozivam sve Srbe da ostanu dostojni svojih predaka. Ne dozvolimo da nas dijele prolazne strasti i dnevna politika. Ne dozvolimo da zaboravimo da smo jedan narod povezan zajedničkom istorijom, jezikom, duhovnošću i kulturom.

Neka svako slobodno iznosi svoje političko uvjerenje, ali neka to čini riječima koje neće ostaviti ožiljke na duši naroda. Srbija će biti jaka samo ako sačuva i slobodu i jedinstvo, i demokratiju i državno dostojanstvo.

Pred nama su velika iskušenja, ali nijedno nije veće od snage naroda koji zna ko je, šta je i kome pripada. Zato neka nam sloga bude zavjet, pravda putokaz, istina savjest, a mir cilj kome težimo.

Budimo dostojni Karađorđa i Miloša, kralja Petra i vojvode Putnika, serdara Janka Vukotića, patrijarha Dožića i Pavla i svih znanih i neznanih srpskih mučenika koji su nam ostavili u nasljeđe slobodnu misao, vjeru u Boga i ljubav prema otadžbini.

Divimo se predsjedniku Vučiću, na njegovoj snazi, smirenosti, razumnosti i razložnosti da ga sve te primitivne podvale ne odvraćaju da gradi Srbiju i njenu bolju budućnost. To mogu samo snažne ličnosti, postojanog morala i karaktera.

Samo složan narod može sačuvati svoju državu. Samo narod koji pamti svoju prošlost može sigurno koračati u budućnost. Samo narod koji se međusobno poštuje može biti poštovan i od drugih.

Neka Bog blagoslovi Srbiju, neka blagoslovi Crnu Goru, Republiku Srpsku i sav srpski narod, ma gdje živio.

Živjela Srbija!
Živjela Crna Gora!
Živjela Republika Srpska!
Živjelo pravoslavlje!
Živio mir među svim narodima!

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)