MESI, TURIZAM I DRIBLING NEZAVISNOSTI

Piše: Bojo Pižurica

Nije CGMG obajdenila da se ne sjeća svojih najsvjetlijih trenutaka. Ne treba mnogo da se čeka. Uskoro nam stiže obilježavanje dvadeset godina od nezavisnosti a to valja da se proslavi. Pogotovo kada nezavisnost sklizne u neovisnost.

Da se proslava organizuje na Trgu nezavisnosti koji se nekad zvao Trg slobode. Nezavisnost je tako smijenila slobodu. CGMG slavi svoje postojanje. Crna Gora je nešto sasvim drugo.

Glavni govornici trebalo bi da budu oni koji su toj nezavisnosti najviše doprinijeli. Na taj jedan svečani dan trebalo bi ih sve pustiti iz Spuža. Plus glavni gost, valja ga pomenuti punim imenom i prezimenom – Miroslav Lajčak. On bi govorio o CGMG kao o ostrvu slobode ali nikako da ne pominje ono ostrvo i onu lucifersku raskalašnu slobodu.

Istovremeno sa proslavom valjalo bi učiniti nešto za naš turizam pošto kreće sezona. Treba namaknuti što više para. Toga dana goste bi trebalo dovesti do spomenika Brozu na poklonjenje. Poklonjenje, ljub i slikanje naravno da bi se naplaćivalo. Neka istaknuta članica DPS and co.  izrecitovala bi naučenu pjesmicu, ne Titov naprijed nego Titu odnazad. Da se utvrdi put. To bi pojačalo utisak a i naplatu.

Posle toga odvesti zvanice na Lovćen na drugo poklonjenje, drugo, a ustvari isto. Tamo bi se poklonili mauzoleju, orlu i svim betonskom poduhvatima što se ozgo vide. Taj jedinstveni tanani osjećaj debelo im naplatiti.

Primijećeno je da turisti voze putevima po primorju i imaju čudan običaj da stoje u kolonama i ne pomjeraju se. Pa đe to ima. Treba im za to naplaćivati parking. Usput, mogu na bilbordima da im se prikazuju filmovi, oni bi ih tako parkirani rado gledali, a to zadovoljstvo košta.

Ima još mnogo načina kako da se zgrnu pare. Na primjer, drugim zemljama možemo da prodajemo licence kako radi naš katastar, kako ucrtanu zgradu od četiri sprata napraviti da izgleda kao da ima osam, kako preživljava naš seljak, učitelj ili radnik. To bi išlo kao alva.

Nezavisnost je očigledno naša najveća šansa. Ona je lijepa i zahvalna zato što su jedni nezavisniji od drugih. Lijepo je i to što je njihova nezavisnost lako mjerljiva u evrima i kvadratima. Veliki razvojni potencijal leži u tome da se bar polovina para data za agitovanje i potporu nezavisnosti vrati u CGMG.

Ipak, najveća prilika za napredak leži u najavljenom izlasku DPS iz raznih političkih odbora i tijela. Najbolje bi bilo da učine još jedan korak i da komplet izađu ne samo iz odbora i tijela nego iz politike. Komplet, kao komplet lepinja, a ona je, zna se, puna kajmaka.

Pored nezavisnosti najveći nacionalni resurs je identitet novog nezavisnog čovjeka. To se zove vučenje za nezavisNOSt. Primjena i promjena identiteta je zalog za budućnost. Naš čovjek treba da zaboravi da je čovjek i da postane ratnik interesa. A interesi, vidimo marširaju ispred slobode i demokratije. Zato, marš u budućnost, to je ono što nas čeka.

Magična riječ budućnosti biće divna domaća riječ, kvota. Kvota će biti veća od života.  – Hoce da kupis pet kokosaka, o keeej,  samo da vidim, doooobro, a neee, vec imas dvije morke i jedan kokot. – Ali, Vaša Uzoritosti, kokot ne može sa morkama. – Po EU pravilima, moze, sledeci!

Ovijeh ožujskih dana još nešto. Junački se opanjkavaju i ocrnjuju žene. Poslanice, sekretarke, bivše ministarke. Plus video. Video, pa šta. Možda on jasnije objašnjava i ukazuje na odnose u društvu nego sve analize i sinteze.

CGMG čovjek nikad ni za šta nije kriv. Kad je kriv, on okrivi ženu. A trebalo bi na svakom mjestu đe su Crnogorke radile, redile i rađale podići crkvu. Da se pomolimo, pa šta nam Bog da.

Ne treba da se zaboravi da su Crnogorci, koliko im je bilo lijepo, nekada išli u obje Amerike. Stizali su i do Argentine. Za njih niđe nebo nije bilo plavo kao na zastavi Argentine. Ko zna, možda je i onaj Mesi potomak od nekih naših. Volio bih, ali nije. Mnogo je genijalan.

CGMG se nekad ponaša kao udruženje za brigu o ribljem fondu zvano “Dinamit”. Zato, valja braniti otadžbinu od države. Otadžbina priziva ono najbolje u čovjeku a država zna da za samo par decenija izvuče i uzjarga ono najgore. A kada država smijeni otadžbinu sve je dozvoljeno i moguće.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)