Mehmed-paša Sokolović štitio crkvenu imovinu, a bivša crnogorska vlast htjela da je otima
Jedan od najmoćnijih državnika u istoriji turske carevine, bio je Mehmed-paša Sokolović, rodom iz Višegrada. Za doba tri turska sultana: Sulejmana sjajnog, Selima i Murata II on je bio veliki vszir (ministar predsjednik ili predsjednik Vlade).
Na današnji dan, 11. oktobra 1579. godine u Carigradu je ubijen Mehmed-paša Sokolović.
Mehmed-paša Sokolović je rođen kao Bajo u selu Sokolovići blizu gradića Rudo. Otac mu se zvao Dimitrije i kao dječak školovao se u manastiru Mileševa. U „Danku u krvi” odveden u janjičare kada mu je bilo oko 15 godina. Ovi dječaci će biti primorani da pređu u islam, odgajani su i obrazovani kao vojnici i vjernici, ali će zauzvrat dobiti priliku da se uključe i napreduju u osmanskom carskom sistemu. Mehmed-paša Sokolović je bio jedan od brojnih koji su napravili zavidne karijere dospjevši do položaja Velikog vezira. Mehmed-paša Sokolović u Osmanskom carskom sistemu nalazio se na raznim položajima kao Zapovjednik carske garde, Admiral mornaričke flote, Guverner-general Rumelije , Treći vezir, Drugi vezir, a kao Veliki vezir služio je za vrijeme tri sultana: Sulejmana Zakonodavca, Selima II i Murata III. Pod njegovim uticajem 1557. godine izdat je berat kojim se dozvoljava obnova Pećke patrijaršije, i na patrijaršijski prijesto postavljen je Makarije Sokolović, njegov bliži srodnik. Mehmed-paša je podizao brojne zadužbine širom carstva. Po njegovom naređenju je izgrađen most preko Drine u Višegradu , opisan u djelu „Na Drini ćuprija”, Iva Andrića.
U znak sjećanja, prenosimo tekst kao podsjećanje, koji je priredio bivši gradonačelnik Cetinja i publicsta Jovan Markuš, dok je na snazi bio NEZAKON o otimanju imovine Sprskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. Poređenje itekako živi.
Jedan od najmoćnijih državnika u istoriji turske carevine, bio je Mehmed-paša Sokolović, rodom iz Višegrada. Za doba tri turska sultana: Sulejmana sjajnog, Selima i Murata II on je bio veliki vszir (ministar predsjednik ili predsjednik Vlade).
Jedno od najvećih dobročinstava što je Mehmed-paša Sokolović učinio za jednokrvnu pravoslavnu braću je obnavljanje Pećke patrijaršije. Sokolović se nije zaustavio na ovom dobročinstvu, već je nastojao da ih zaštiti od zuluma i nepravde, da crkvenu imovinu manastira obezbijedi od samovoljnika. U tom cilju Mehmed paša Sokolović je sačinio predlog, a sultan izdao ferman (carsku naredbu) iz koga se jasno vidi koliko je u to doba uzeta u zaštitu pravoslavna crkva u turskoj državi.
U tom fermanu između ostalog piše sljedeće: „Ako su vlasti oduzele štogod od manastira da se bez ikakvog izgovora odmah vrati manastirima, da se dozvoli zastupnicima manastirskim da u ime svoje mogu jahati konjs i mazge, oblačiti svoja razna odijela, njihove prihode koje imaju od vakufa (crkava) i naroda, da mogu slobodio primiti i njima rukovati, a vi hrišćanima naredite da što god pripada manstiru Hilandaru i njegovim zastupnicima, da daju bez ikakvog izgovora, jer za opstanak manastira treba narodna pomoć.
Ovo je posljednja naredba i najstroža sa moje strane, koju kao car Otomanske carevine i zastupnik svih priznatih vjera naređuje da se od sada u mojoj carevini svaka vjera ispovijeda, i da stoji pod našom zaštitom i da niko ne smije otimati kako pokretna, tako i nepokretna manastirska dobra hrišćana.
Ako se u pomenutoj komisiji dokaže, da je neko učinio štetu manastirima i ako ko od sada to učini, da se takav čovjek najstrože kazni, i da se imena istih krivaca meni pošalju. Nemoj da ostavite da mi odsada ovakve žalbe dolaze. Ovaj ferman da pročitate narodu i da ga oni kao svoje pravo čuvaju“.
Eto kako u šesnaestom vijeku gdje se još tama mračnog srednjeg vijeka nije bila podi gla, u to doba jedan Sandžaklija, Srbin po rodu, musliman po vjeri, unosi svijetlo pravde, jednakosti, bratske i čovječanske ljubavi, u najnemirniji i najosjetljiviji kraj turske carevine. Ovaj sposobni i mudri državnik u interesu države nastojao je da održava pravdu i red znajući za onu istinu – temelj države je pravda.
O današnjoj neokomunističkoj i dukljansko – montenegrinskoj pravdi dovoljno ilustrativno govore činjenice vezane za Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti.