Medojević: Krivi i Mickej pokušali dodatno da opljačkaju građane i državu

Zamjena kineskog kredita je kockanje sa sudbinom naroda i države Crne Gore, poručio je lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Njegovo saopštenje prenosimo u cjelosti:

ZAMJENA KINESKOG KREDITA KOCKANJE SA SUDBINOM NARODA I DRŽAVE CRNE GORE!

Boni&Klajd pokušali da prevare Skupštinu i odrade još jedan tajni, ali organizovani dil, sa parama i imovinom građana i države!

Iza namjere ozloglašenog dvojca Krivi&Mickej da zaduže zemlju još 900 miliona Eur “tajno, ali organizovano” krije se samo motiv za dodatnom pljačkom građana i države.

Osim idiotske namjere da se BEZ ODLUKE Skupštine mijenja Ugovor o kreditu sa EXIM bankom, koji je Skupština i usvojila 2014 godine i da se dokazanom mešetaru, obmanjivaču u lažovu Mickeju daju odriješene ruke da pregovara i zaključuje taj Ugovor, radi se o veoma složenoj i rizičnoj operaciji koja mora biti pod nadzorom i kontrolom i Skupštine i šire javnosti.

Ovaj kredit kineskoj banci nije u hartijama od vrijednosti pa da se može bez znanja treće strane preprodavati, svopovati, koncertovati i sl.

Kineska strana u rukama ima siguran dug, koji je garantovala država Crna Gora svojim budžetom, pokretnom i nepokretnom imovinom. Očigledno, Kina je zadovoljna sa ovim aranžmanom.

Rokovi plaćanja od 20 godina, sa grejs periodom od šest godina i kamatom od 2% su u tom trenutku bili veoma povoljni.

Problem za Crnu Goru je taj što je posao debelo preplaćen i što se u cijeni izgradnje ove dionice pojavio i korupcionaški bonus od najmanje 500 miliona evra. Naime, francuska konsultantska kuća Luk Berze koja je bila angažovana od strane potencijalnih međunarodnih kreditora je procijenila vrijednost radova na oko 600 mil EUR, a Vlada Crne Gore na čelu sa Đukanovićem je sklopila posao sa kineskom kompanijom CRBC na skoro 1,1 mlrd EUR i za finansiranje tako naduvanog ugovora uzela kredit od EXIM banke od 809 miliona evra.

Problem sa ovom dionicom auto-puta nijesu troškovi IZGRADNJE, već troškovi UGRADNJE.

Vlada je Ugovorom o izgradnji omogućila režimskoj kompaniji Bemax (paravan za šverc cigareta) da dobije 30% poslova,  oslobodila plaćanje svih poreza i carine i akcize i CRBC i Bemax i dala im odriješene ruke da bez kontrole uvoze nepoznate količine materijala, besplatno eksploatišu šljunak iz rijeke Tare i drugih lokaliteta. Niko nije kontrolisao koliko je BEMAX  troškova uvoza sirovina, repromaterijala i šljunka i dr. za izgradnju drugih objekata po CG prikazao kao trošak auto-puta i izbjegao plaćanje PDV, akciza, carina.

U toku gradnje pojavili su se i novi troškovi koje su projektanti i ugovarači kao “zaboravili” da ukalkulišu u osnovni Ugovor – zaobilaznice, priključni putevi, elektro i vodne instalacije itd itd.

Imajući u vidu veličinu i razmjere ove mega korupcije, Vlada Crne Gore je morala pristupiti temeljnoj pravnoj, finansijskoj, tehničkoj REVIZIJI ovih aranžmana gdje bi se istražile osnovane sumnje da se radi o veleizdaji i velikoj korupciji.

Umjesto toga Krivi&Mickej pregovaraju o zemjeni kineskog kredita nekim drugim kreditnim aranžmanom, o kome poslanici i šira javnost ne zna ništa.

Postavlja se pitanje zašto baš sada ovaj dvojac Boni&Klajd ulaze u ovu avanturu. Iz Ministarstva finasija je u aprilu javno izjavljeno da Crna Gora nema problema sa otplatom prispjelih rata od 66 miliona USD za 2021 godinu.

S druge strane, ova zamjena duga se ne može realizovati bez saglasnosti kineske strane. Kinezi bi mogli da pristanu na zamjenu duga, ali samo pod povoljnijim uslovima nego što imaju sa Crnom Gorom.

Ako se radi o političkoj odluci EU da izbaci Kinu iz spiska kreditora Crne Gore i ako se radi o geostrateškim i političkim razlozima, Kina može pregovarati sa EU za neke povoljnosti koje nemaju veze sa Crnom Gorom. Recimo da dobiju veće kvote za izvoz čelika i bakra iz njihovih fabrika u Srbiji ili iz neke druge države koja nije članica EU. Ako im EU da neke druge poslovne ili geostrateške povlastice, koje sve imaju i monetarni ekvivalent, Kina može zamjeniti crnogorski dug. Posmatrano pregovarački, Kina drži sve konce u svojim rukama, ima odlično obezbjeđeno potraživanje, i što je za pregovarača veoma važno, ima vrijeme. Ne žuri im se da postignu dil.

EU i Crna Gora imaju pregovarački problem, da im je pregovaračka pozicija veoma loša i da nemaju vremena.

Poznato je da EU veoma teško, skoro nikako, zauzima zajedničke pozicije prema Kini, jer su ekonomski interesi vodećih zemalja EU sa Kinom ogromni. Očekivati da će ovako konfuzna EU definiše jasnu pregovaračku poziciju i da će operativno moći da radi sa pogubljenom Vladom Crne Gore, koja nema podršku većine je iluzija.

Povećanje kvota za čelik i bakar za izvoz u EU za kineske kompanije u Srbiji bi izazvalo lančane reakcije mnogih zemalja van EU sa zahtjevima za povećanje kvota ili drugim povlasticama. Cijena ovog kockanja sa kineskim kreditima bi mogla biti astronomska.

Imajući vrlo negativno iskustvo sa kockarskim avanturama našeg veselog dvojca Boni&Klajd, prilično sam siguran da je jedini motiv novac i provizije koje bi za razne usluge oko ovog aranžmana naplatili Mickejevi drugovi kockari i finansijski i advokatski mešetari kojima je okružen.

Kineska strana je ispunila svoje ugovorene obaveze. Isplatila je novac. Crnogorska strana nije ni počela da otplaćuje kredit. Jasno je da sada čitav Ugovor predstavlja mehanizme za obezbjeđenje plaćanja duga. Ugovor je malj u rukama EXIM banke. Imaju pari passu klauzulu, mogućnost naplate svih rata odjednom, preuzimanje vlasništva nad samom dionicom auto-puta, naplatinu akcijama države u EPCG, Luci Bar, CCES, CEDISU, Aerodromima, prezivanja vlasništva nad zemljištem u državnoj svojini u Buljarici, na Jazu, Velikoj plaži itd itd. Eventualni sporovi se rešavaju pred sudovima komunističke Kine.

Jednostavno rečeno, u eventualnim pregovorima kineza o prodaji svoga potraživanja nekoj trećoj strani Crna Gora se NE PITA NIŠTA!!! Sad je vrijeme da se zapitamo, zašto su Boni&Klajd ovako na brzinu pokušali da prevare Skupštinu i da dobiju odriješene ruke da “tajno i organizovano” pregovaraju o zamjeni kineskog duga, kada se o tom eventualno poslu NE PITAJU NIŠTA. Ako se od Crne Gore traže neke nove garancije, hipoteke, uslovi plaćanja onda je Vlada dužna da pripremi novi predlog Ugovora koji bi sada uključivao TRI strane i taj predlog Ugovora MORA poslati Skupštini na izjašnjavanje.

Ovaj amandman koji je Mickej poslao Skupštini je imao za cilj, da se Skupština NE IZJAŠNJAVA o tom novom aranžmanu i da taj Ugovor zaključi Ministar Mickej, bez SKUPŠTINE.

Da mu je prošao ovaj protivustavni i nezakoniti amandman, cijena Mickeju bi porasla i on bi bio taj koji bi uz Krivoga mogao da računa na korupcionašku nadoknadu, jer bi SAMO od potpisa ove dvojice zavisio dil.

Ako Boni&Klajd zaista imaju neku dobru ponudu na stolu od interesa za građane i državu Crnu Goru, nije im potreban ovaj amandman. Neka pripreme i ispregovaraju taj Ugovor i pošalju ga Skupštini gdje će se pred licem javnosti voditi debata o svim aspektima tog veoma rizičnog i problematičnog aranžmana. Ako su potrebne tehničke izmjene budžeta zbog promijenjenih stavki kao poslediice tog Ugovora to se može izglasati skupa sa Ugovorom.

Interese države i građana Crne Gore ovde niko ne brani. Posebno je zabrinjavajuće što je Rojters objavio informaciju da bi sastavni dio ovog aranžmana mogla biti i prodaja ili ostavljanje pod hipoteku najvrijednijih preostalih komada porodičnog srebra – EPCG, LUKA BAR, Jaz, Buljarica, Velika plaža.

To bi definitivno bio kraj države Crne Gore i prestanak bilo kakve made da ona može opstati kao suverena i samostalna država. Boni&Klajd i njihovi mentori iz Vijesti se kockaju sudbinom ovog naroda.  Igraju rulet i na kockarski sto umjesto svojih para i imovine, stavljaju imovinu i novac svih građana Crne Gore, pa i samu državu.

Ja ovo rekoh i spasih dušu. Nemojte posle da kažete da nijeste znali i da vas niko nije upozorio.

Ja vas upozoravam na vrijeme i sad znate. Jedino efikasno rješenje je hitna smjena ove kockarsko-izdajničke Vlade, formiranje Vlade izbornog povjerenja koja bi očistila biračke spiskove (popis je idealni mehanizam za to), postavila novi menadžment RTCG i izbor novog SDT koji bi spriječio kupovine glasova i izbornu korupciju i da ponovo pitamo narod kakvu Vladu želi.