„Cijene skaču u nebo, zbog vještački izazvane tražnje, zloupotrebe kartelskih pozicija najvećih trgovačkih lanaca, kolapsa domaće proizvodnje, ekonomske neizvjesnosti, prevelikog i pogrešno motivisanog miješanja države u tržišne odnose i psihološkog efekta inflatornih očekivanja. Uzaludna su bila moja upozorenja da će vještačko povećanje zarada (posebno u javnom sektoru) odmah izazvati porast cijena i inflaciju, koja će obezvrijediti realnu zaradu“, kaže predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević.
„Povećanje zarada je dovelo do povećane tražnje, na istu vrijednost ponude i svaki student prve godine Ekonomskog fakukteta, bi pao na ispitu, ako ovo ne zna. Grafikon ponude i tražnje je, za nas matematičare i inženjere tek prelak za razumijevanje ove pojave.
Ponuda je pitanje tehnologije (proizvodnje), a tražnja je stvar psihologije ( preferencije kupaca). Ona tačka “Q” u kojoj se sijeku ove dvije krive je “CIJENA”, kaže Medojević.
Rekao je i da zahvaljujući ekonomskoj politici “spržene zemlje” Đukanovića i Vukotića, mi nemamo domaću proizvodnju, krivu ponude diktiraju trgovci – uvoznici. Oni prodaju tudju robu i njihova zarada je marža koju sami određuju. Ako su strani proizvođači prehrambenih proizvoda, često imaju značajne subvencije od svojih Vlada i izvozne podsticaje. A ako su iz EU onda dobijaju subvencije i podsticaje i iz budžeta EU.
„Kako je Spajić najvjerovatnije, spavao na času o inflaciji, nije naučio da pored ekonomskih, postoje i psihološki uzroci inflacije. Posebno tamo gdje se postoji preveliko i politički motivisano miješanje države u ekonomiju. Vlada Spajića svojim populističkim intervencijama suspendovala je tržišne mehanizme i sada na tržištu rada direktno odlučuje o cijeni rada, što automatski znači i da odlučuje o alokaciji resursa tj. radne snage. Neproduktivno, često parazitsko i partijski izmišljeno radno mjesto u administraciji je postalo najbolje plaćeno. Na hiljade radnih mjesta u javnom sektoru je otvoreno, samo zbog političke korupcije i trgovine. Zaposleni na tim radnim mjestima ne isporučuju nikakvu uslugu, ni građanima ni privredi. Besmislena su, nepotrebna i skupa“, naglašava predsjednik PZP-a.
Medojević tvrdi će naši građani radije piti kafu po kafićima i igrati igrice za platu od 1000 evra iz budžeta, nego se odirati za istu platu kod privatnika. Tako imamo disbalanse na tržištu rada koji su posljedica pogrešne alokacije resursa. Glavne privredne grane (ako se to tako moze nazvati) turizam, ugostiteljstvo, građevinarstvo radnu snagu nalaze van Crne Gore, dok naši ljudi traže veze u partijama da bi radili u javnom sektoru.
Zbog ukidanja doprinosa za zdravstvo, on kaže da je došlo je do rapidnog pogoršanja usluga u javnom zdravstvu (liste čekanja su sve duže), a najbolji doktori odlaže u privatni sektor gdje završava sve veći dio novca koji se iz budžeta troši na zdravlje građana. Niču privatne bolnice, cijene ljekova najveće u regionu, građani moraju da plaćaju složenije dijagnostičke procedure… Opet problem monopola jedne privatne DPS firme.
Cijene skaču u nebo, zbog vještački izazvane tražnje, zloupotrebe kartelskih pozicija najvećih trgovačkih lanaca, kolapsa domaće proizvodnje, ekonomske neizvjesnosti, prevelikog i pogrešno motivisanog miješanja drzave u trzišne odnose i psihološkog efekta inflatornih očekivanja.
Takođe kaže da rješenja naravno postoje, ali prvo treba da glasate za one koji to znaju i koji hoće da državu vode u skladu sa opštim interesima građana i države, a ne svojim ličnim.
„Kako je narod glasao za diletante, lažove, populiste i prevarante onda će morati platiti ceh koji dolazi. Osnovni mehanizam prevarantske i popilulističke politike jeste da elita koja uvodi takve pogubne mjere izvlači kratkoročnu dobiti odmah nakon uvođenja, a račune koji stižu nešto kasnije plaća narod, a ne družina Spajića Kvržice.
P.S. Mala pomoć Milojku Peri Kvržici- ograničavaju se maloprodajne cijene, a ne marže!“, zaključio je lider PZP-a.