Medijski Srbosjek

Piše: Luka Tapušković

Ako postoji definicija ljudsko demonske boleštine u koju um može da zapadne, to je upravo ovo. Nazvati nož po narodu koji se njime ubija. Vidite, nigdje nećete naći primjere Crnogorosjeka, Bošnjakosjeka, Hrvatosjeka, Albanosjeka… I Bogu hvala što nećete. Toliko je gnusno opisivati prirodu ovog parčeta metala, naročito kad se sjetite da je jedan ustaša i nagrađen što je u toku samo jedne noći preklao 1.360 srpskih vratova.

Ajde sad uzmite i pročitajte poruku koju je Marko Kovačević danas dobio i pronađite mi razliku. Roštiljanje očiju, vučjaci, oštrenje noževa… Jedina razlika je što to nije uradio, već time „samo“ prijetio. 21. je vijek i postoji osoba koja je u rukama držala telefon i te stvari ispisala. Pa i neka je lažni profil – neko, NEKO u našem okruženju je to iskucao i poslao Marku.

Vremena se jesu promijenila, Srbosjeka, znamo fizički više nema, iako se može reći da je dobio virtuelnu formu, ali je očigledno netrpeljivost preživjela i Drugi svjetski rat a i te 90-te. Bolesna netrpeljivost konkretno prema srpskom narodu. Svaka posljedica, očigledno, ima i svoj uzrok. A uzrok upravo leži u aktiviranju medijskog Srbosjeka, od Vijesti pa preko Pobjede i ostalih sa ciljem napada na srpske političare. Vidimo do čega su njihovi članci doveli.

Kakvi god oni bili, koliko god vi njih voljeli ili ne, oni su političari koje je glasao srpski narod a izostanak osude, kako posljedice, tako i uzroka koji leži u člancima pomenutih medija je ništa drugo do prećutna saglasnost. Kapiram ja medijsku predizbornu igru i pokušaj jačanja nekog političkog centra pokušajima diskreditacije, ali kada etiketiranje časnih i poštenih momaka dovede do „roštiljanja očiju“, onda bi bilo dobro da se zapitate kumujete li vi nekoj novoj NDH ideologiji pasivnim napadima na ove momke. Budimo realni, bilo koja osoba da se našla kao predstavnik srpskog naroda bi isto ovako prošla kao Marko i ostali momci ovih dana. To garantujem. Jeste više izlizana i dosadna floskula da se ovo radi samo zato što su Srbi – ali to je istina. Evo, nađite neki drugi razlog. Samo jedan drugi razlog za onu gadost.

Nema ga.

Ali ajmo malo pozitive, ne možemo da se ne osvrnemo na gospodsko držanje Marka Kovačevića, Veska Delića, Vuka Todorovića, Ivana Otovića, Velimira Đokovića i Miljana Markovića sve ovo vrijeme tokom napada. Definicija gospodskog držanja. Definicija srpskog gospodstva. Niti jednu jedinu ružnu riječ niste mogli da čujete sa njihove strane osim konstatacija da je na djelu koordinisani napad. Ne. Šta ste mogli da čujete? Jasne odgovore. „Ponosni smo na trobojke u kabinetima“. „Ponosni smo na istoriju Crne Gore“. „Ponosni smo na ono što jesmo. Ponosni smo što smo Srbi“. Faktički se bratija nije ni obazirala na napade.

Slušah juče gospodina iz SDP-a na Vijestima gdje poziva njih i ostale srpske političare da završe sa Miloševićevom i Šešeljevom politikom. Znate kako? I jesu. Jesu, jer su i Milošević i Šešelj rođeni (ali i vladali) u komunističkom sistemu u kom, priznaćete nije bilo te ključne duhovne vertikale koja nam je kao narodu itekako bila potrebna. Ovi momci, za razliku od njih, se od svojih malih nogu osjenjuju Krsnim znakom, odrasli su u vjeri, ona ih je odgojila, pričešćivala Svetim Tajnama i pogledajte ih danas. Svaki od tih gorostasa je ponos srpskog naroda Crne Gore, Srbije, Srpske i širom planete. Narađalo se Srpčića, naročito onih koji su odrasli u vjeri. Onih koji čitav svoj život podređuju Bogu i narodu, ali i „ljube bližnjeg svog kao i samoga sebe“. Zato i smetaju, jer su takvi.

I zato ih i napadate. Iako je vaš Srbosjek iz dana u dan sve rđaviji i rđaviji…