Matirali sami sebe: Od građanske opozicije ostali samo dugmići

Današnja najava povratka dva poslanika SNP-a, Srđana Milića i Danijele Pavićević, u skupštinske klupe, uz prethodnu potvrdu DF-a, dva poslanika Ujedinjene Crne Gore i Aleksandra Damjanovića, čini se konačno je dovela u mat poziciju ostatke „građanske“ opozicije. Demokrate, URA, SDP i Demos (ne računam SNP jer njihov predsjednik ne kontroliše ni jednog poslanika), svojom jalovom politikom, uz nadu da bi im takvo ponašanje moglo donijeti ulaznicu za neku novu Vladu izbornog povjerenja, došli su u ćorsokak, koji su prethodno namijenili svojim kolegama. Insistiranjem samo na bojkotu, spinovanjem javnosti kroz „nezavisna“ glasila, organizovanjem sastanaka sa onima za koje procijene da su podobni, stvarala se lažna slika kako oni sve drže pod kontrolom i kako je njihov put jedino ispravan. Takvim svojim djelovanjem, natjerali su, ne na zajednički stav, ali svakako na homegenizaciju, ostale poslanike opozicije, a koje su htjeli da na sve moguće načine izoluju. Iako su uporno gurali opoziciono klatno, može se reći i na silu, na svoju stranu, to im se sada vratilo kao bumerang, jer su svojom, može se reći bezobraznom politikom, ostale opozicione poslanike doveli u situaciju da imaju većinu mandata unutar kompletne opozicije, što ih sada svrstava u legitimne predlagače svih daljih opozicionih aktivnosti. Najbolji posao za većinu od 23 poslanika opozicije, nijesu uradili oni sami, već je za njih to uradilo upravo ovakvo djelovanje „građanske“ opcije. Suviše mnogo ozbiljnih političkih faulova, kojima nijesu nanosili štetu režimu, već pokušavali da ostvare primat unutar opozicije, moralo je na kraju da im se obije o glavu.
Pričom o bojkotu trgovali Vladu sa DPS-om
Održavajući privid bojkota i sebe predstavljajući kao jedine predstavnike opozicije, „građanska“ opcija, kako su sebe sami prozvali, očigledno se nadala da će u tišini dobiti poziv od premijera Duška Markovića, da sjednu za sto i naprave neku vrstu Vlade narodnog jedinstva. Spekuliše se da je nezvaničnih kontakata na tu temu bilo poslednjih mjeseci. Vrijeme će pokazati, mada je svima upućenima mnogo toga jasno, „građanci“ su pokušavali, držeći ostatak opozicije što dalje od sebe, da što bolje istrguju sa DPS-om, a da nam onda preko „nezavisnih“ medija, prodaju još jednu pobjedu. Sličnu onoj koju su ti isti mediji pokušali da prodaju prošle godine, a koja se završila fijaskom, čiji ceh plaćaju građani. Međutim, povratkom 23 poslanika opozicije, ostaci „građanske“ opcije, zajedno sa medijima koji su im duvali u jedra, šahovski rečeno, matirani su.
Povratkom pomenutih poslanika u Parlament, došli smo do brojke od 23 poslanika, što je fakat 2/3 opozicionih poslanika, koji će se uskoro naći u skupštinskim klupama. Na ovaj način, premijer Duško Marković više i nema interesa da pregovara, tajno ili javno, sa bilo kime iz „građanske“ opcije, o ulasku u neku vrsu Vlade narodnog spasa ili slično. Uskoro ćemo u Skupštini imati 65 poslanika, od mogućih 81, čime je faktični, stavljena tačka na političku krizu.

Pričom o protestima bježe od fijaska
Pojačavanje retorike od pojedinih stranaka „građanske“ opcije, koje ne broje više od dva poslanika, da se ne isključuju i protesti, zvuči svakako, samo ne iskreno. I dok im je DF, kao najbrojnija opoziciona struktura, mjesecima predlagala izlazak na ulice, „građanska“ je sve to ignorisala, uz obrazloženje da ulica nije opcija, da ništa dobro ne može donijeti i da se vlast ne mijenja samo dogovorima. Sada kada su satjerani u politički tjesnac, prijete protestima, valjda pokušavajući time, da još jednom podijele opoziciju, preciznije da ponovo pokušaju da DF navuku na tanak led. Izlazak na ulice svima je jasno, imao je smisla u prvim mjesecima bojkota, sada je besmislen, a upravo su ga obesmislili oni koji danas prijete praznom puškom.
I šta sad imamo ka činjenično stanje među „građanskom“ opozicijom. Imamo SNP, odnosno njenog predsjednika, koji ne kontroliše svoja tri poslanika, a koji pokušava da se nametne kao neki odlučujući faktor među „građancima. Imamo Demos, sa dva poslanika, koji, ruku na srce, danas i nema parlamentarni status. Kad tu dodamo dva poslanika URA i četiri poslanika SDP-a, koji sve radi ne bi li se ponovo na mala vrata ušlepao u vlast, onda je situacija na „građanskom“ nebu veoma mračna. Na kraju, fakat je da su Demokrate najveći gubitnik ove igre, za koju su oni mislili da je dovoljno biti mlad i lijep. Jer, dok su manje partije, gore pomenute, sve radile da bi se nekako ušlepale u vlast, pod bilo kojom firmom, jer im jedino to znači ospatanak na političkoj sceni, Demokrate su željele da na tom talasu, preko noći, postanu najjači opozicioni subjekt. Danas je valjda svima jasno, da to što si mlad, uz lijepo odijelo i kravatu, ne čini te ozbiljnim političarem, već da je neophodno imati viziju o promjenama, a ne samo o borbi unutar opozicije. Na kraju svima se sa građanskog bloka, prljava igra obila o glavu, pa su od „građanske“ opcije ostali samo dugmići, koje će neko drugi prišiti na svečano skupštinsko odijelo.