Marko Kovačević: Odbranili smo svetinje, oslobodićemo Nikšić; Sv. Vasilije ne zaboravlja Nikšićane čak ni onda kad oni njega zaborave

Pala je bezakona vlast, a uskoro za njom je i bezakon izgubio svoju diskriminatorsku suštinu. Sa 41 glasom poslanika skupštinske većine usvojene su, između ostalog, izmjene i dopune Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Poklič „Ne damo svetinje“, koji se prolamao Crnom Gorom i regionom, od prije par dana prerastao je u iskaz istinske sreće i ponosa – „Odbranili smo svetinje“. Odbranili smo Ustav Crne Gore, pravo i pravdu, obezbijedili da svi ljudi i svaka vjerska zajednica budu RAVNOPRAVNI.

Stoga smo i odlučili da za prvi dan u Novoj godini čitaocima IN4S-a poklonimo intervju sa Markom Kovačevićem, poslanikom DF-a koji je imao čast da, na svaki način, učestvuje u ovoj istorijskoj pobjedi, ali i čovjekom od koga Nikšićani, sa pravom, očekuju da da ogroman doprinos „da osvježi“ i u gradu pod Trebjesom.

Kao dio parlamentarne većine, na istorijskom skupštinskom zasijedanju, svojim glasom dali ste doprinos usvajanju izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Kao Nikšićanin, slobodan građanin i vjernik, bili ste dio veličanstvenih litija i zajedničkih molitvi na Trgu slobode. Recite nam šta za Vas i Vaše sugrađane, koji su rame uz rame sa Vama u Krsnom hodu branili svetinje, znači „arhiviranje“ ovog Zakona?

Znači ispunjenje zavjeta da ćemo odbraniti svetinje, dostizanje cilja koji nije samo u tome što smo dobili u formalnom smislu ono za šta smo se kao građani i vjernici zalagali. Dobili smo i nove sebe, jedno preobraženje naroda u ono što on istinski treba da bude.

Slike i snimci sa litija i početaka naše borbe za odbranu svetinja ostaće uvijek kao svjedočanstvo toga kakvi možemo da budemo i samim tim će nas podsticati da budemo takvi uvijek kada je to neophodno. Neću biti skroman i reći ću da osjećam ponos zbog toga što sam bio dio te veličanstvene borbe i kao vjernik i kao političar i zaista je ona noć u kojoj smo izglasali izmjene i dopune Zakona koji je diskriminisao našu pomjesnu Crkvu bila posebno emotivna i cijeli taj dan je bio ponovno proživljavanje čitave te borbe na nekom mikro planu.

Prošle godine u isto vrijeme bio sam sa mnogim drugima hapšen jer smo krenuli u odbranu naše Crkve a posle samo godinu dana sramni Zakon je oboren u svojim diskriminatorskim odredbama prema našoj Crkvi. Osjetili smo kako je to kad se ispuni pravda. A ona je, kako je to Sveti Petar Cetinjski govorio, a sveštenstvo naše Crkve uzelo to za početni motiv odbrane svetinja, u imenu Božijem. Tog smo se imena držali i tim smo imenom pobijedili. I koliko to ime ne budemo zaboravili toliko ćemo ostati snažni i za buduća vremena.

Da li smatrate da će se ovaj događaj i sloga koju je nova vlast pokazala ovim povodom – reflektovati i na izbore u Nikšiću?

Reflektovaće se na čitav vijek koji je pred nama pa samim tim i na izbore u Nikšiću. Nikšić je produhovljen, obnovljen u tom smislu, a to je odličan temelj i za svaku drugu obnovu i nadogradnju koja je potrebna našem gradu. Izrodila se jedna nova generacija koja je spremna da najbolje i najproduktivnije godine svoga života uloži u svoj grad a ne da bježi iz njega. Vidimo da su se neki Nikšićani u poznim godinama svoje karijere u Nikšić vratili tek kada su negdje drugo ostali bez svih beneficija i vlasti. To je prirodno, zov zavičaja se uvijek javi u čovjeku, ali Nikšić treba da vode ljudi kojima je on prva a ne rezervna opcija.

Nikšić je svima poznat i kao grad Svetog Vasilija. Možete li, u par riječi, čitaocima IN4S-a objasniti tu tako vidljivu, duboku i iskrenu ljubav i vezu stanovnika grada pod Trebjesom i njihovog nebeskog zaštitnika?

Popovo polje je bliže nekim drugim gradovima ali je Sveti Vasilije, koji je tamo rođen ipak najbliži Nikšiću. To je duhovno srodstvo po izboru između Nikšićana i Svetog Vasilija. Naravno, više je potreban on nama nego mi njemu koji obitava u slavi Božijoj. Ali eto računamo, slabi i grešni, na njega uvijek kao na brzog pomoćnika u nevolji, a on nam vraća tako što nas ne zaboravlja čak ni onda kada mi zaboravimo njega. On je prva i najvažnija veza svakog Nikšićanina sa Bogom i vjerom. On je naš ukućanin.

Poraženi režim i njihove pristalice, pak, sve svoje „nadanje“ ulažu na – Milutina Simovića. Da li izbor Simovića za gradonačelnika smatrate mudrim potezom Mila Đukanovića i DPS-a, ili dijelite stav dijela javnosti da je ovim činom DPS dodatno otežao svoj ionako nezavidan položaj i pokazao da u svojim redovima nema neko novo lice koje bi moglo da iznese teret izbora?

Simović se vratio u Nikšić tek kada je DPS izgubio vlast na državnom nivou. Do tada Nikšić nije bio predmet interesovanja sadašnjeg predsjednika opštine. Njegov prethodnik je bio predsjednik opštine a živio je u Podgorici. Sada kada su izgubili sve drugo Nikšić im je postao važan.

„Lako mi je biti dobar kad mi ništa drugo ne preostaje“ – kaže akademik Duško Kovačević u jednom svom djelu. Dok god je Simoviću i ostalima iz vrha DPS-a preostajalo bilo šta drugo Nikšić nije bio njihov izbor. Simović je pokazao u maju da on ne razumije značaj koji Sveti Vasilije ima za naš grad i nakon litije koju je poveo narod učestvovao je kao predsjednik NKT-a u hapšenju vladike Joanikija i nikšićkog sveštenstva. Vidimo da je nagradio i policijske službenike koji su glavni vinovnici hapšenja vladike i sveštenstva, kao i brojnih učesnika litija.

DPS sa Simovićem pokušava da sačuva bazu i politički opstane u Nikšiću i Crnoj Gori. Oni znaju da ne mogu pobjediti.

Otkud odjednom potreba za novim radnim mjestima u Opštini, Muzeju, Zahumlju, Vodovodu…? Da li je riječ o stvarnim potrebama, ili o novom pokušaju „izbornog inženjeringa“?

To je potreba da se situacija po tom pitanju oteža novoj vlasti koja će doći u martu a da se određeni broj DPS glasova, kojih je sve manje, zadrži na toj strani. Pa ipak imaćemo rješenje i za to. Mi ne želimo da bilo kome uskratimo prostor i mogućnosti već samo da ih otvorimo i za one koji ih do sada nisu imali. Želimo da stvorimo ambijent u kom će biti potreban toliki broj radnih mjesta da će on nadilaziti kapacitete bilo koje stranke a zadovoljavati potrebe građana Nikšića. U takvom ambijentu svi imaju šansu a politička podobnost postaje nevažna kategorija sve i kada bi je neko tražio a mi to nećemo raditi.

Pretpostavljamo da ste već, na neki način, otpočeli sa „terenskim“ radom i ispipavanjem pulsa građana? Postoji li taj „čarobni štapić“ koji bi -7000 mogao pretvoriti u bilo kakav plus za DPS?

Postoji čarobni štapić koji će taj minus DPS-a da poveća. Zove se olovka i on je u rukama građana Nikšića, koji će u martu glasati za budućnost svog grada, a ne za DPS prošlost koja ga je dovela na margine. Prema sadašnjem pulsu građana razlika će biti još veća nego 30. avgusta.