Dugogodišnji novinar i urednik najtiražnijih medija u Srbiji Manojlo Manjo Vukotić otkriva u razgovoru detalje o svom crnogorskom porijeklu.
– Moj otac je bio pravnik, visoki činovnik Zetske banovine, nije bio komandant. Sahranjen je u Americi u Libertvilu, pored Nikolaja i Dučića, ispred manastira Nova Gračanica”, kaže on.
Nastavlja priču o stradanju i Zidanom mostu..
– On se izvukao sam. To je čuveno i nerasvijetljeno putešestvije crnogorskih četnika od Vezirovog mosta u Podgorici do Zidanog mosta u Sloveniji. Kolona od 15.000 do 20.000 Crnogoraca, u kojoj nisu bili samo četnici, bilo je i običnog svijeta, djece, krenula je u avanturu, misleći da će kod saveznika ili na Zapadu da pronađu izlaz. Otac je došao do Zidanog mosta. Nisu ga ubili partizani kao što su ubili mnoge, recimo i 60 pravoslavnih sveštenika iz Crne Gore. Uspio je da pobjegne i otišao da živi u Ameriku.
Mladost sam proživio u Crnoj Gori, besudnoj zemlji tragičnih podjela. Mnogi su upirali prstom u mene kao na četničko dijete. A nisam iz četničke porodice: tri brata mog oca bila su u partizanima. Jedan je ostao na Sutjesci, drugi je došao do čina generala, a treći do čina potpukovnika. Da, pretrpio sam dosta, naročito u djetinjstvu i u mladosti. A onda, kao što to biva u beogradskoj čaršiji, neki špijunčići, podzemljaši, zapravo crvi, izmislili su kako sam se odrekao svog oca. Nikada ga se nisam odrekao! Ni ja ni moja majka. Nosio sam taj krst čitavog života, razapinjan na njemu, kao što sam razapinjan za mnoge druge podmetnute i izmišljene afere. Nema tu, niti je bilo nikakve tajne. Najveća tajna je: kako živiš i kako preživiš bez oca. Ali i to ti je cijena života”, kaže Vukotić za Blic.