Mandić: Tajkuni hoće da biraju svoje eksperte, plan je da mafija utamniči Crnu Goru!

piše: Andrija Mandić

Potreba tajkuna da upravljaju Crnom Gorom je u pomahnitaloj fazi, o čemu najbolje svjedoči brutalna kampanja koja se iz njihovih medija vodi protiv tradicionalnih političkih organizacija. Čini mi se da nema jednog Crnogorca koji je bio spreman da opljune ovdašnje srpske političke organizacije ili vodeće srpske političare, a da nije dobio zapažen prostor za tu niskost, i to ne samo u tim medijima nego i kod njihovih partnera u regionu.

Ta želja da se vlada a da se ne učestvuje na izborima postaje vrsta vlastoljubive bolesti koja je obuzela jedan broj medijski agresivnih ljudi, koji se aktivno ne bave politikom ali hoće da bez izbora i suprotno narodnoj volji zauzmu mjesta političara i umjesto njih sastave Vladu. Tajkunski mediji, iznajmljeni analitičari, kupljeni NVO aktivisti, od završetka izbora pa do današnjeg dana samo pojačavaju ton besomučne kampanje koja se dominantno usmjerava protiv Demokratskog fronta, srpskog naroda u Crnoj Gori, srpskog Patrijarha, predsjednika Srbije….

Oni psuju i vrijeđaju one najdoslednije srpske političare u Crnoj Gori, finansiraju i podmeću lažna ispitivanja javnog mnjenja na koja se potom pozivaju kao na neku važnu činjenicu, a zaboravljaju rezultate izbora od 30. avgusta i narodnu volju koja je na njima saopštena.

U Crnoj Gori se danas drsko i bezobrazno želi pobjeda demokratije iskoristiti tako što bi se učvrstila vlast manjine, i to onih ljudi i organizacija za koje niko nije glasao niti oni imaju podršku naroda. Pred očima čitave javnost čini se sve da se demokratija porazi, a na vlast, u ime grupe ovdašnjih milionera, dovedu “eksperti” koji treba korisno da posluže za uvećavanje njihovog ličnog bogatstva.

Medije su, posle dugog niza godina medijske apstinencije, zaposjela nekolicina važnijih crnogorskih oligarha i bez ikakve uzdržanosti ponudili parlamentarnoj većini njihov koncept za formiranje nove Vlade. Javno je objavljen manifest oligarhije po kojem u Crnoj Gori treba birati Vladu tako što ona ne bi bila narodna nego privatna, čime direktno hoće da ponište rezultate izbora i na mala vrata uvedu obaveznost poštovanja volje njih nekolicine.

Iz javnog nastupa Miodraga Perovića, vlasnika medijske grupe ,,Vijesti’’ i antisrpskog nedeljnika ,,Monitor’’, i Žarka Rakčevića, nekadašnjeg predsjednika SDP i bliskog saradnika Mila Đukanovića, a sada vlasnika više privatizovanih velikih preduzeća, prepoznao sam tri načela antidemokratskog manifesta kojeg su oni predstavili:

Prvo načelo je da procenti osvojenih glasova nikako ne smiju biti pravilo po kome se sastavlja Vlada – što je direktna zabrana osnovnih demokratskih principa koji se ovim načelom ukidaju. Umjesto da svakom pripadne i da svako dobije ono što mu je narod dodijelio na izborima oni žele konflikt, odnosno, da prvo ponize i poraze onoga koji bi u Parlamentu trebao većinski tu vladu da podrži. Zar neko ima pravo da nekom da više od onoga što mu je dao narod, a da takvim postupkom ne potkopava demokratiju i budućnost.

Drugo načelo je da političke partije ne smiju da budu u Vladi jer to je navodno partitokratija koja je bila na sceni do nedavno, što naravno nije tačno jer smo mi 30. avgusta oborili autokratski, a ne partitokratski režim. Ovo načelo je posebno važno brzo nametnuti i munjevitom akcijom obesmisliti osnovni demokratski standard po kome partije formiraju Vlade, a politički život se organizuje kroz rad i takmičenje političkih stranaka. Dakle, neophodno je ubijediti javnost da je Crna Gora navodno specifičan slučaj za koji ne važe standarna pravila da partije čine dio svake posredne demokratije, i vlade formiraju partije koje su zadobile većinsku podršku građana.

Cilj je vrlo konkretan – da se putem ovog anticivilzacijskog čina zabrani uticaj stranaka na donošenje političkih odluka i na taj način narod liši mehanizma vlastitog učešća u javnim poslovima i vladavine društvom.

Umjesto političkih partija, ovaj manifest uvodi zvanično kao obavezujuće novi odlučujući mehanizam u formiranju Vlade, tzv. sistem pojedinca (eksperta) kojeg bi birali moćni pojedinci, a ne narod kao u svim demokratskim zemljama.

Tako nametnuta Vlada treba da posluži jednima, i to onim najslabijima, kako bi oštetila one druge – najjače. Pokušava se na brzinu izgraditi medijska slika da narod koji nije birao tajkunske eksperte i nije ni znao šta je to “ekspertska vlada”, navodno je baš to želio i tražio, a ne bolje rezultate. Koliko je drzak ovaj predlog najbolje ilistruje činjenica da u Vladu, koja po Ustavu vodi unutrašnju i spoljnu politiku države, jedino ne mogu da uđu oni koji su prvopozvani za taj posao, a to su stranke i političari.

Treće načelo je da u novu Vladu posebno ne bi mogli ući politički lideri najvećih vladajućih stranaka, a pogotovo ne treba dozvoliti da tamo uđu političari koji vode srpske stranke, ili neki drugi koji ne nastupaju sa antisrpskih pozicija poput Nebojše Medojevića. Predsjednik najjače vladajuće stranke, koja je uz to još i srpska, ne smije nipošto. Oni političari koji su osvojili najmanje glasova, a bliski su ovdašnjim oligarsima, poželjno bi bilo da budu i predsjednici Vlade.

Dakle, po ovom načelu, oni koje je narod većinski podržao su zabranjeni od strane onih koje narod nije birao, niti ih hoće.

Ovaj manifest oktroiše vladavinu manjine, to jest, on promoviše novi oblik “tamničenja Crne Gore” i tiraniju privatnih i tajkunskih interesa umjesto slobodno izražene volje građana. Ta zloupotreba demokratskih izbora, pretpostavljanje vlastitih interesa nad narodnim, direktna je krađa narodne volje.

Obećali smo građanima da nikome nećemo dozvoliti da ukrade njihove glasove jer su oni za nas svetinja i dužni smo da se borimo i njihovu suverenost odbranimo.

Nije Crna Gora prva država gdje su oligarsi uspjeli da prigrabe političku moć koja im ne pripada. Postoji mnogo takvih primjera u prošlosti i oni imaju svi istu zakonitost. Države su pljačkane i siromašene, a oligarsi su se bogatili. Plate i penzije u tim zemljama su bile sve niže i niže, realna ekonomija je nestajala, javni dug je iz dana u dan uvećavan, a kvalitet servisa koji pruža država bio je sve slabiji. Zavšnica te agonije nije bila ni malo dobra za zemlje kojima su vlast sastavljali gramzivi oligarsi, ali su i sudbine većine tih osionih i moćnih ljudi bile žalosne. Mnogi su završili u zatvorima ili postradali na drugi način, doživljavajući strašna poniženja.

U našem slučaju nije još kasno da lokalni tajkuni, njihovi eksperti ili iznajmljeni političari odustanu od opasnog plana krađe narodne volje i pokušaja uspostavljanja dominacije manjine nad većinom.

Naša je dužnost da ih pozovemo da odustanu od tog opasnog nauma i prihvate pošten princip: DA SVAKO DOBIJE ONO ŠTO MU JE NAROD ODREDIO I NA TA MJESTA SVI POSTAVE SVOGA.

Demokratski front će istrajavati na jasnim demokratskim standardima i na svakom mjestu ćemo se boriti za njihovu primjenu. Uspješno smo se borili protiv glavnog osnivača kluba crnogorskih oligarha, Mila Đukanovića, pa nemam nikakve sumnje da i u ovom slučaju rezultat borbe, kao i njen konačni ishod može biti drugačiji.