Ne postoji srpska duša koju 4. avgusta ne probudi oluja bolnih sjećanja na nepregledne kolone svojih sunarodnika, koji napuštaju svoja vjekovna ognjišta u nadi da će sačuvati ono što im je u tom momentu jedino i preostalo, vlastite živote.
Ovo je saopštio predsjednik Skupštine Andrija Mandić a povodom godišnjice zločinačke akcije Oluja kojom je sa teritorije današnje Hrvatske protjerano protjerano više od 200.000 srpskih duša.
Njegovo saopštenje prenosimo integralno.
Nema Srbina na zemaljskoj kugli koji u toj koloni nije imao nekog svog, nekog bližnjeg. Zapravo, nema Srbina koji tog, ali i svakog narednog 4. avgusta nije u toj koloni, tiho i molitveno.
Bilo je seoba i ranije, za vrijeme velikih imperija i tamnica naroda, ali niko nije mogao da vjeruje da će se pred sami početak 21. vijeka, na starom kontinentu desiti progon i egzodus jednog naroda, sa prostora koji je svojom hrabrošću i životima zavrijedio i načinio svojom postojbinom još u 14. vijeku.
Mnogi su kroz istoriju pokušali da ugase naš srpski narod i unište svako sjećanje na njega – manastire, crkve, gradove i sela, ali uprkos svemu, mi smo i dalje tu. Pamtimo. Za srpski narod ne postoji smrt, jer je on postojan i utemeljen prije svega u svojoj vjeri pravoslavnoj, već kao što to reče veliki Miloš Crnjanski – za nas postoje samo seobe.
Danas sa tugom, ali i hrabrošću i ponosom u svojim srcima šaljemo poruku da postojimo, da znamo ko smo, da znamo odakle potičemo, da znamo šta su nam korijeni i povrh svega – da čuvamo sjećanje na sve one koji su svoje živote dali i izgubili kako bi naš narod danas vaskrsao.