MANDATAR PRVO IDE U NATO

piše: Bećir Vuković

Dritan Abazović ministar vanjskih i inostranih poslova,

Dritan Abazović ministar poljoprivrede, šumarstva, vodoprivrede, i vodostaja,

Dritan Abazović ministar prosvjete, nauke, kulture, sporta, i univerzalnih sportskih proteza,

Dritan Abazović ministar finansija, i socijalnog stradanja,

Dritan Abazović ministar sasvim unutrašnjih poslova, i čuvar trezora dosijea,

Dritan Abazović ministar nedefinisane odbrane, i počasni čuvar Sinjavine,

Dritan Abazović ministar ekologije, prostornog planiranja, urbanizma, i ulcinjskog naturizma,

Dritan Abazović ministar fiktivnih kapitalnih investicija,

Dritan Abazović ministar zdravlja u postkoronskoj epohi,

Dritan Abazović ministar pravde, sa akcentom na manjinska ljudska prava,

Dritan Abazović ministar javne uprave, digitalnog virtualnog društva i zarobljenih medija,

Dritan Abazović podpredsjednik Vlade, i specijalni zamjenik i izaslanik predsjednika Vlade,

Dritan Abazović, ambasador Crne Gore u Prištini,

Dritan Abazović ambasador Crne Gore u Tirani,

* * *
Međutim, jedan tajkun kaže – tri ministra su moja.

Mandatar kaže – zamjenik je moj, odnosno, ja sam zamjenikov, koji je opet u rukama nekog drugog tajkuna, što će reći da je i on u rukama nekog trećeg kuma – tajkuna…

Kada bi od ove mutljage napravili ukrštenicu – jedna uspravna i jedna vodoravna stavka – ostale bi neriješene…

Ne zalijećite se, ne biste je ni vi riješili…

Na ukrštenici se još radi, postavljene su skele, biće gotova do ljeta.

Nemamo rašta dočekivati sezonu bez rešenja ukrštenice u „Vijestima“, uoči sezone, što će reći poslije 200 dana…

Pod jedan: ostaće neriješena jedna vertikalna i, pod dva: ostaće neriješena jedna horizontalna stavka ukrštenice…

* * *
Zdravko Krivokapić i Dritan Abazović su braća – blizanci – s tim što je ovaj prvi stariji skoro 30 godina od ovoga drugog. A, stariji sve sluša mlađega, maloga. Ne umije se obuti bez mlađega…

Takvo blizanaštvo moguće je samo u postkomunističkim političkim odnosima, i, samo, u Crnoj Gori…

Stariji brat (mandatar), htio je da počne političku karijeru posjetom NJemačkoj.

Ma, nemoj, zagalamio je mlađi brat…

Bato moj, „Sporazum“ u tašnju, pa prvo u NATO, u Brisel, pa poslije, kud god hoćeš…

* * *

Svaka politička jalovost svojevrsna je ekstaza. Svaki lopovluk opet je vrsta ekstaze, bilo da ste u lopovluku uhvatili vikarnog mandatara, bilo da čitate stupidnog Željka Ivanovića.

Sami – čin – lopovluka jeste – ekstaza…

Narod koji je pokraden, još uvijek ćuti. Jedan, politički prispjenak – mladunac – kaže: niko iz pobjedničkih partija, ni po dubini nema šta da traži, što će ukratko reći da ne traži posao. Kažem zalutali mladunac, kojem, (čim pomenem ime), prekapi mastilo…

To kaže izvjesni, koji, u partiji, nema niđe nikoga – ni po plićaku, ni po dubini…

Pobjednicima – ni po dubini ne damo ništa…

(Bilo po plićaku ili po dubini, narod traži – posao..!)

A, kad narod krene da traži hljeba, onda će mnozini biti tijesna vrata narodne skupštine…

* * *

Odoka, djeluje, da je, čak, i Abazović, u neku ruku, stidljiviji od Krivokapića…

Genci Nimanbegu, albanski političar, kaže da buduća vlada neće biti legitimna jer ne predstavlja volju naroda. Javnost, u najširem smislu, i analitičari i brojni tekstopisci – prečuli su ovu izjavu…

Desničari hrle u ljevičarske partije. Crkvenjačke porodice uspravljaju ljevičarske ljestvice. Zdravi folklor pretapa se u kič…

* * *

Vlatko Simunović, valjda, urednik Kulturno – umjetničkog programa na TV CG piše: „Ne mogu se popovi žaliti da ove jeseni nisu ništa u zemlju bacili.“

Simunović je – formula – netalenta…

Talentovanija su i balavljenja pijanih protuva iza trafika u Spužu…

Provincijalac uvijek misli da treba da se dokazuje…

Simunović – bijaše jedna nezgrapna gungula koje je vazda torbinjala po Titogradu i Podgorici, srećna, ako mu se, ponekad, kad nema kud, mrzovoljno javi neko od pjesnika…

* * *
Ništa nije iskompromitovano kao ideja budućnosti. U svim vremenima, do danas…