Malović za BORBU: Nacionalni Crnogorac koji je popisan da govori srpskim jezikom nema razloga da ne bude nacionalni Srbin iz Crne Gore
Rezultati popisa stanovništva u Crnoj Gori bi bili vjerodostojniji da su isti objavili u 2023. godini, a ne nakon popisne trgovine po diktatu stranog faktora, ocijenio je za BORBU pisac Nikola Malović.
Prema njegovom mišljenju, vrijeme koje proteklo do rezultata „pojelo“ je vjeru u njegovu vjerodostojnost.
Dodaje da zadovoljstvo svih politčkih aktera ukazuje na popisnu trgovinu.
Malović je istakao da se pseudolingvistička agonija nastavlja, jer se procenat popisanih građana koji govore srpskim jezikom spakovao ispod 50 odsto.
Upitan da odgovori kako gleda na činjenicu da se u njegovoj Boki i dan-danas nalazi sramna spomen ploča koja aludira na kojekakve velikosrpske zločine u Morinju, Malović je odgovorio da „nema nikoga doma“.
Kako komentarišete rezultate popisa stanovništva u Crnoj Gori i šta je na Vas ostavilo najjači utisak?
Da su rezultati Popisa stanovništva u Crnoj Gori 2023. bili objavljeni u nekom razumnom roku, a ne nakon očigledne popisne trgovine između tzv. suverenističkog i unitarističkog bloka, a po diktatu stranog faktora, komentar bi mogao da bude utemeljen na procentima kojima bismo vjerovali.
Ali je vrijeme koje je proteklo do rezultata Popisa 2023. pojelo vjeru u njegovu vjerodostojnost.
Da li su rezultati popisa spriječili proces rasrbljavanja Crne Gore i da li smatrate da će se njegovi inicijatori pomiriti sa time ili će nastaviti taj posao ako im se za to ukaže prilika?
Tim prije što su svi zadovoljni rezultatima Popisa 2023., ukazuje na popisnu trgovinu.
Srbi to tumače kao da je zaustavljen proces rasrbljavanja, a nacionalni Crnogorci ne čase časa da dokažu kako proces nije zaustavljen.
Zašto nije? Zato što strani faktor nikad neće biti na strani ortodoksnih Srba, onih koji se nakon Uskrsa 2025. neće vremenom pounijatiti, tako da na sceni imamo kratak predah, pauzu iliti intermeco.
Srpskim jezikom se na popisu izjasnilo da govori 43 odsto građana, da li je shodno tome došlo vrijeme da se srpski jezik proglasi službenim jezikom u Crnoj Gori i kako gledate na prijetnje DPS-a i njegovih satelita da to neće dozvoliti?
Srpskim jezikom govori većinska Crna Gora, premda za to nemam dokaza, jer su dokazi nestali u pari post-popisne kužine.
Lakše bi na vaše pitanje bilo odgovoriti potvrdno da je procenat popisanih koji govore srpskim jezikom i zvanično iznad 50%, ali je spakovano tako da nije, samo zato da bi se, uz seirenje stranog faktora, pseudolingvistička agonija nastavila.
Ponižavajuće je uopšte razgovarati na temu da li je jedini lingvistički postojeći jezik – iz frankenštajnske kombinacije zvane crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik“ – zaslužio da dobije status službenog jezika u Crnoj Gori.
Kako ocjenjujete razliku od 10 odsto u broju Srba i srpskogovorećih građana i taj fenomen dualizma koji je i dalje aktuelan u Crnoj Gori?
Taj se fenomen ne može racionalno objasniti.
Nacionalni Crnogorac koji je popisan da govori srpskim jezikom nema razloga da ne bude nacionalni Srbin iz Crne Gore.
Kako gledate na to što u Boki Kotorskoj, u Morinju, i dalje stoji sramna spomen ploča koju danonoćno čuvaju vojnici, uprkos tome što je ista nelegalno postavljena i što je nadležna inspekcija donijela rješenje o njenom uklanjanju?
Mi bismo Bokelji rekli da nema nikoga doma: ako je nadležna inspekcija donijela odluku u uklanjanju ploče sa spornim natpisom, onda je problem političke prirode.
Politički nejaka Crna Gora, geopolitički mrav, ne želi da se zamjera moćnijem susjedu, nešto većem mravu, jer ovaj ipak ima mehanizme da blokira put Crne Gore ka EU integracijama, ako ne pričom o Ploči iz Morinja, a ono potraživanjem vlasništva nad školskim brodom „Jadran“.