Piše: Kasper I
Majko… često te zovem u mislima, ali glas ti više ne dopire do mene onako kako sam navikao. A još uvijek želim da te vidim, da ti kažem sve ono što nijesam smio, ili nijesam znao.
Sjećam se svojih prvih padova – ti si uvijek bila tu. Bez pitanja, bez umora, bez pogovora. Tvoje ruke su mi bile jastuk kad sam plakao, tvoj osmijeh lijek kad sam bio izgubljen. I nijesam znao, tada, da te volim više nego što ću ikad znati voljeti ikoga.
Sad te gledam kako se povlačiš u tišinu, kako tvoje oči traže nekog da ih razumije, a ja nijesam uvijek bio taj. Koliko sam puta mislio da imam vremena… i koliko je vremena otišlo bez da sam te zadržao, bez da sam ti rekao: “Volim te, majko.”
Ne sjećam se svih tvojih žrtava. Sjećam se samo boli kad sam ih napokon prepoznao. Sjećam se noći kada si budna čuvala moj san, sjećam se dana kada si ti sama gladovala da bi meni bilo bolje. I osjećam stid… što sam bio mlad, sebičan i gluv za sve tvoje tihe borbe.
Ako ikada ikome mogu reći šta znači voljeti bez granica, to si ti. Tvoja ljubav je bez imena, bez uslova, bez kraja. I nijedna riječ koju ja izgovorim, nijedno hvala ili izvinjenje, ne može da plati ono što si dala.
Majko, oprosti mi što nijesam dovoljno često stajao kraj tebe kad si to trebala. Oprosti mi što sam mislio da tvoje srce može čekati. Oprosti mi što sam učio da cijenim ljubav tek kad sam osjetio prazninu bez tebe.
Ali znaj, sve što sam naučio, sve što sam postao, nosim zahvaljujući tebi. Tvoja snaga je u meni, tvoja hrabrost me vodi, tvoj osmijeh me spašava, i tvoja ljubav… tvoja ljubav me drži.
Majko… ne postoji dan da ne mislim na tebe, ne postoji noć da nijesam zahvalan za svaki dah koji si mi dala. I dok god dišem, nosiću te u sebi – jer ti si moj početak, moj kraj, i sve moje!
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
MAJKA !
Kaspare, ne tuguj, majka je sve ovo,
što tek sada izgovaraš,
znala i osećala.
Ljubavi nema ako nije uzajamna.
BIO SI
TO ŠTO JESI
– još dok te je pod srcem nosila.
P.S. Kaze se da voljeni nastavljaju
da zive u nama. Dakle, pričaj,
piši joj, voli je. Radovaće se.