Piše: Slaviša Čurović

 

Tek sad kada su u prošlost otišli Milo i društvo, vidjelo se kakve su to “ gromade “ genijalizma bile, gromade „poštovanja“ zakona, gromade koje su brda valjale i tako sigurno razdor unosile u svaki dom u Crnoj Gori.

U tome su bili tako uspješni da smo bili na pragu građanskog rata. Onomad.

One prethodne ratove, 90-tih, te „gromade“ su vodili sa mentorom Slobodanom, Iz Lijeve Rijeke.

Prvoborci, predpenzioneri iz DPS-a, su pres Lučindan otišli iz parlameta u penzije, nema ih više u poslaničkim klupama, te su ostavili svoje omladince koje su školovali mržnjom, podjelama, ratovima i uhljebljenjima, da retorikom gluposti brane gazde i mentore koji od Dubaija do Majamija troše pare uzete od naroda i svoje države.

Tako, nekako demokratski, polako, ali sigurno, dolaze i mentori i njihovi poletarci na ono : „Kako sudiš, sudiće ti se“, a sudili su: pendrecima, suzavcem, zatvorima, traktorima tek upaljenim za sve, Konavlima, hiperinflacijom, svim što je moguće da polude zdravog čovjeka…

Dolaze na tu izreku, na krilima junoša koji ih brane svojim tek kupljenim prvim kravatama, te gestovima oponašanja liče na mentora iz Rastoka, s tim da mentor nije imao kravatu kad je sustigao vlast. Imao je samo džemper.

Sad ima sve što mu treba za memoarsku prozu. Još da mu se obezbijedi mir, a Spuž je tako divno mjesto, zar ne ? Nije daleko od Podgorice, a ni od prestonice.Nekako je raskršće puteva.

No, bi ova Lučindanska sjednica Skupštine i da iko priča o poštenju i poštovanja zakona, do DPS-ovi mlađani vojnici, pa bi čovjek pomislio da demokratija u Crnoj Gori stanuje vjekovima a mlađani goreći štapini bivšeg režima postaju dirljivi genijalci smirenja strasti u domovini nam.

Domovini koju su njihovi idoli i mentori prezadužili, razbratili, poharali zaklinjući se u nju, punili zatvore Vladikama, nevinim ljudima i političarima koji ne misle kao oni, domovini koju su voljeli do poslednjeg centa, napravili sigurnom kućom za svakog švercera droge od Perua do Aljaske.

Ali dobro, mentori su dijelili stanove, postavili ćerke, sinove i strine na svaku poziciju, mlade nade punili optimizmom kleptokratije, a patriotizam su ih učili “ kovertom „, “ snimkom“ i novim kvadratima.

SAMO TAKO JE MOGUĆNO BILO KOD NJIH BITI PATRIOTA

A sad bi te mlade nade smijenjenog velikog diktatora, da uče demokratiji svakoga.

Smeta Andrija Mandić, smeta što su i Srbi ministri, smeta što bi ljudi da se pomire, svih vjera i nacija, a ne smeta što su isti ti mlađani geniji aplaudirali svom diktatoru do iznemoglosti kada je sve rušio što je bio zdrav razum i sad bi da mu trikovima obezbijede i mirnu penziju, kad već misle da mogu, a on zna da moraju.

No, ne može da se može ono što se ne zna.

Vremena se mijenjaju, ljudi shvataju laži, Crna Gora se umorila od nacionalnog prebrojavanja, a kako dani idu sve će manje biti važna entitetska, a sve više važna će biti ekonomska pitanja.

Zašto? Prosto je.

Otišao je diktator. I sa njim sve loše što je posadio, ali to loše će decenijama morati da se prepravlja i dopravlja.

Tako i ova prva generacija nastavljačka marksističkog genija iz Rastoka, može mirno da sprema ključ za svoju partiju, ili da proba da bude dovoljno pametna da u stilu svog mentora, njega samog zaobiđu kad je politika u pitanju.Naročito odlučivanje!

A nova vlada?

Dok ispravi krivulje 30-togodišnje vladavine genijalaca iz kleptokratske škole rastočanina, te napravi sastavke gdje je bio rastok, proći će 4 godine kao jedan dan.

Ali dan Lučindanske slobode.

Pa nije malo.

Sloboda ipak pjeva na praznik.

Da li ćemo mi znati pjevati njoj?

To je pitanje svih pitanja.