Lompar: Njegoš je prepreka da se sve što je srpsko svede na srbijansko i da se srpski karakter Crne Gore pretvori u nešto što je antisrpsko!

Njegoš je pjesnik koji odjekuje u svim tačkama srpskog kulturnog obrasca i zato je on dio našeg kulturnog samorazumijevanja, kazao je u intervjuu “Svetigori” profesor beogradskog Filološkog fakulteta Milo Lompar.

“On je taj pjesnik koji, prebacujući svoje vrijeme, dopire do našega vremena pokazujući neke konstante ovog prostora, naročito unutar kulturnog razumijevanja našeg naroda. Nema sumnje da je komunistička ideologija imala kao glavno usmjerenje – i to je ostalo do dana današnjeg, a paradoksalnim radom istorije to je prekodirano i preimenovano unutar novog poretka odnosa i sila – da sve što je srpsko svede na srbijansko, a da ono što nije srbijansko – kao Njegoš, kao Andrić, kao Meša Selimović, kao Petar Lubarda – vremenom prestane da bude srpsko. To je ključno kretanje čiji je vršni izraz dala komunistička ideologija, zato što je imala moć, imala je silu, mogla je da hapsi, ubija, da fizički uklanja svoje protivnike. I ona je to nemilosrdno činila. Dakle, suština i glavni naum je u tome da sve što je srpsko pretvorite u srbijansko. I vi to imate do dana današnjeg – kada se u Crnoj Gori neće reći Srpska Pravoslavna Crkva već Crkva Srbije. To je taj naum koji se ne mijenja”, kazao je Lompar.

Lompar je kazao da se postavlja pitanje kako to izvesti sa Njegošem, koji je Gorski vijenac posvetio prahu oca Srbije, koji je Karađorđa vidio kao evropsku i mitsku ličnost, i koji je dao pečat našem razumijevanju Karađorđa.

“Bez te Njegoševe slike Karađorđe ne bi bio ono što on jeste u srpskoj nacionalnoj svijesti. Njegoš ga je podigao na taj veličanstveni položaj koji on ima, izlazeći iz okvira državnika i političara i postajući neka vrsta mitske ličnosti, kakva je u izvesnom stepenu postao i Njegoš. Dakle, Njegoš je ta prepreka da se sve što je srpsko pretvori u srbijansko, da se srpski identitarni karakter crnogorske državne egzistencije pretvori u nešto što je antisrpsko. Na djelu imamo jednu vrstu nasilja koje traži svoje obrazloženje, a Njegoš je prepreka tom obrazloženju”, objasnio je Lompar..

On je naglasio da je sve što se radilo u komunističkom periodu i nakon toga imalo za cilj da tu osnovnu težnju na neki način obrazloži i utvrdi.

“Ja moram sa žalošću da kažem da ima ljudi iz Crne Gore, sa lijepim intelektualnim rezultatima, koji su sebi dozvoljavali da u predvečerje pada komunizma pišu da riječ srpski u Gorskom vijencu znači hrišćanski ili pravoslavni, a riječ crnogorski označava naciju. To su bile takve razjmere duhovnoga pada koje je gotovo teško zamisliti bez tog velikog i vrlo dugotrajnog pritiska” naglasio je Lompar.

(Mitropolija)