Lokalni NATO komesari zabranjuju slobodu govora i hajkaju, dok Univerzitet i intelektualci glasno ćute

Piše Vladimir Vukićević, kolumnista BORBE

Pali i poluraspali DPS režim je pokazao u ovih godinu ipo dana da je najekstremniji upravo u terminalnoj fazi, u političkoj metastazi koja (pre)dugo traje, kada ostaci njegovih ostataka na sve načine pokušavaju da još više zatruju javni prostor. Jedan od ciljeva je držanje Crne Gore i svih građana u trajnom sukobu, vječnom ratu, podjelama i svađama, ali se u ovom komentaru nećemo baviti tom temom.

Eskalacijom sukoba u Ukrajini i otvorenim svrstavanjem na jednu od zaraćenih strana, restlovi kriminalnog Đukanovićevog sistema pokušavaju da kupe još malo dragocjenog vremena koje nemaju, ne bi li se sastavili i opet vratili u pozicije moći, odlučivanja i vlasti. U tome im pomažu stari kompanjoni okupljeni u pojedinim medijima, NVO sektoru i satelitskim strankama, svom onom društvu koje je decenijama bilo ikebana pljačkaškom sistemu, davajući mu lažni demokratski legitimitet.

Naslovne strane nekih medija koje veličaju komunističkog diktatora Broza, povratak u 1948. godinu, lov na neprijatelje i izdajnike, antiruska histerija doživljava kulminaciju. Nakon hajkanja na predsjedavajućeg Skupštine Bulajića, udbaškog dostavljanja medijima kako se ‘’tajno’’ sastajao sa ‘’ruskim obavještajcima’’, vrlo brzo se prešlo na slobodne medije i pojedince koji se ne uklapaju u ideološki svjetonazor koji pokušava golom silom da se nametne.

 

Tako se ovih dana javljaju osobe bez kičme, koji bi poslije sloma autokratskog režima u svakoj krštenoj zemlji bili bačeni na društveno-političku marginu, da poruče kako u vremenu rata ‘’nema slobode govora’’, da crtaju mete nezavisnim pojedincima i portalima na kojima se još može pročitati slobodna misao, lični stav intelektualca ili običnog čovjeka.

Đukanovićeve sluge na sve moguće i nemoguće načine, osim povratka na vlast bez izbora, žele da nas vrate u ‘’ratno stanje’’ koje bi iskoristili za obračun sa političkim neistomišljenicima, kao što su od 1990. godine lovili ‘’izdajnike i neprijatelje države’’ ne bi li sačuvali nekontrolisanu vlast, opljačkano blago od građana i države. A to i jeste osnovna svrha svakog rata: pljačka i čuvanje opljačkanog.

Od osvjedočenih neprijatelja demokratije i ljudskih prava i sloboda nas ništa ne može ni začuditi, ali ono što brine jeste glasno ćutanje tzv. inteligencije, Akademije nauka, Univerziteta, brojnih političkih aktera, koji već danima ne reaguju na hajku i hajkače, a po svemu viđenom je jasno da je ona pažljivo pripremljena i koordinisana. Lokalni NATO komesari i dostavljači, priprepci i podupirači, moraju da znaju da nema te cenzure i sile koja može da zaustavi borbu za pravovremeno i objektivno informisanje, za različitost stavova, za demokratiju i pluralizam. Za sve ono za šta smo se borili decenijama dok su oni kupili mrvice sa bogate Đukanovićeve mafijaške trpeze.

Puna podrška mojim saborcima Gojku Raičeviću i Draženu Živkoviću i portalima IN4S i Borba.