Lobisti u novoj epizodi obmanjivanja javnosti: Poslali eksperta za poslastičarnice da analizira političku scenu u Srbiji
Šezdesetih godina prošlog vijeka CIA je šatampala „Doktora Živaga“, ruskog pisca Borisa Pasternaka, i sredila mu Nobelovu nagradu, da bi kompromitovala SSSR… A danaa, danas kao da sve kupuju na Alibabi.
Uzmimo tekst „uglednog“ londonskog Tajmsa o Aleksandru Vučiću.
Kod toliko vlastitih urednika, komentatora i eksperata, angažovan je honorani saradnik iz Rima Tom Kington.
Ima tu doduše, i nadmenosti bivše kolonijalne sile koja Balkan smatra periferijom Evrope, mada nije uvijek bilo tako – decenijama je za Tajms iz Beograda pisala Desa Trevisan, koju je Tito vodio na večeru na Brione, kad mu je dolazio Hruščov…
Autor teksta o Vučiću predsjednika Srbije nije ni vidio, a kakvom je novinaru riječ, dovoljno govori podatak da je četiri dana prije teksta o kojem govorimo, za isti taj Tajmsi jedan australijski list (plaćaju ga po članku) pisao o restoranu u kojem su gostima sečenje torte naplatili 20 evra.
Prije toga je javio vijest da je neki nesrećnik na Sardiniji pogunuo kad se na njega sručilo 25.000 koturova sira, a intervjuisao je i obućara koji je pjevačici Tejlor Svift popravio patike, pa je na sreću svoje poblike mogla da održi zakazani koncert!
Taj i takav u Beogradu je intervjuisao Borka Stefanovića, Srđana Milivojevića i Stevana Dojčinovića!
Malo je reći da su se ovi, što bi klinci rekli, „primili“ – novinar Tajmsa, bog te! – i raspričali, bar sudeći po dužini teksta!
Ima tu svega i svačega, ali ničeg novog. Kington je mirne duše mogao da razgovara sa Smiljanom Banjcem, voditeljem protesta i sportskim komentatorom – kolege su iste profesionalne težine. Ali, očigledno je dobio precizne instrukcije i spisak sagovornika.
Pride mu je dodata i Ališa Kerns, predsjednica Odbora za spoljne poslove pri donjem domu britanskog Parlamenta, autorka nekoliko ostrašćenih izjava na štetu Srba, u kontekstu razgovora o Kosovu. Toliko ostrašćenih i jednostranih da su se od nje ogradili i britanski Parlament i ambasador Velike Britanije. Podsjetimo, to je ona što je izjavila se iz Srbije švercuje oružje na Kosovo vozilima Hitne pomoći, te da se tamo skladišti u crkavama.
Izbor sagovornika odaje namjere inspiratora teksta, onih koji su poslali Toma Kingtona u Beograd.
Treba ocrniti Vučića, pa su išli na sigurno.
Treba ga negatvno predstaviti, jer mu se time slabi pozivija na međunarodnoj političkoj sceni čiji akteri su, bar do sada, pokazali neuspjeh u odvezivanju kososvskog čvora.
Inicijativa nekih parlamentaraca (među njima su neizbježna Aiiša Kerns i albanski lobista Bib Mendez), prije ovog teksta, onda članak u Njujork tajmsu, sa anonimnim sagovornicima koji je na internetu reklamirao isti taj Mendez, zatim ovih dana i tekst u njemačkim novinama autora bošnjačkog imena i prezimena ,koji tvrdi da „jedino Njemačka može da uvede red na Balkanu“ (hvala, kažemo mi, probali su ‘41. pa nije išlo!)…
Sve je to dio orkestrirane kampa nje kojom se Srbiji zavrću uši da pristane na nepravedno rješenje kosvskog problema.
Za početak, a onda ćemo da vidimo šta dalje…
I ne, ovo nije teorija zavjere, ovo je surova realnost, kao što je realnost da je londonski Tajms poslao eksperta za poslastičarnice plaćenom po broju riječi u tekstu da analizira političku scenu u Srbiji!
I nije iznenađenje: Nova i Danas prepirčali su svojim čitaocima Tajmsov tekst. Tamo gdje je list iz diplomatskih obzira i obaveza prema zakonu, neke formulacije ublažio, i neke stavove uravnotežio ocjenama bivšeg ambasadora u Beogradu, Ajvora Robertsa, i Nataše Kandić, Šolakovi su mediji, za koje ne postoje ni obziri ni zakon, probrali samo ono što im odgovara.
I sve su krunisali naslovom: „Britanski The Times objavio vrlo oštar tekst o Vučiću: On je Al Kapone i Don Vito Korleone u jednom“.
Naslov u Novoj je falsifikat. Svjesno, namjerno, neprofesionalno izvrtanje istine zarad obmane javnosti. Propaganda, ne novinarstvo.
Jer, Vučića je sa Al Kaponeom i Koroleoneom izjednacčio Srđan Milivojević, ne londosnki list, lak ne ni rismki honorarni poslastičar.
Jer, Tajms, to ne kaže. Njegov naslov je: „Aleksandar Vučić: Balkanski Kapone ili jedina nada za mirovni sporazum o Kosovu?“
Pitanje je retoričko. Odgovor, ovo drugo, je ono što boli i naručioce ovog teksta, i srpske političare koji su u njemu citirani.
(Kurir)