LIJEVA ČITANJA

Piše: SIBIN

Među ovdašnjim kolumnistima, mahom lijevo orjentisanim, raskorenjenim, bogme, ima samoizvikanih dekonstruktivistva, uživalaca Teksta, koji bi i najtradicionalni kod umjeli izokrenuti, učitati u njega štošta post-savremeno, ne libeći se ni od upotrebe žargonizma, žonglerstva, žovijalnog, jer, poodavno već postoji i sve je više živa tzv. „Podgorička književnost.“

Čitalačke prakse R. Barta primjeniti u redefinisanju Njegoševog, M. Miljanovog i S. M. Ljubišinog teksta, iako oni koji tako nešto u prolazu predlažu, bi da učine otklon od onih mjesta koja su bitno – istorijska i identitetska, upravo temeljna.

Crnjanski tvrdi da nema izlaska iz svoje epohe.
Aktuelan tekst to povratno postaje kad se istorija ponovi, drugi put kao tragedija. Izvan toga, možemo povlačiti paralele, ali pitanje koliko su labilne, sve da bi bile subverzivne i remetilačke, no ipak neodržive.

Sabranje oko Njegoša ne treba da čudi, međutim, smeta što se nastoji politički prepirati, zavisno opet od političkog konteksta.

I danas Njegoš je stranac među Crnogorcima, tim prije se umjesto znanja o njegovom djelu, ima tek i samo predstava. Naravno, i kod onih koji bi da ga pokažu drukčijeg.