Licemjerni Đurašković: Pisnuti nije smio Hrvatima zbog KIC-ovog pop hora, a Šapića sramno vrijeđa zbog druga Tita koji je „tamanio“ njegove gaetaše
Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković najprizemnije je uvrijedio gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića zbog namjere da iz srpske prijestonice izmjesti grob Josipa Broza Tita, te podigne spomenik generalu Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljubu Draži Mihailoviću.
Đurašković je u objavi na Fejsbuku napisao svoju verzije istorije koju su istoričarima diktirali partizanski borci nakon 1945:
„Nepomenik koji upravlja Beogradom izgleda ne zna dalje od potapanja lopte i kontra faula, jer da zna i zeru više znao bi da su Pekove divizije oslobađale Terazije i Beograd upravo od fašističkih snaga koje su činile i čete Draže Mihajlovića kojem želi da podigne spomenik. Nakon izjednačavanje partizanskog i ravnogorskog pokreta još jedna bruka u režiji zvaničnog Beograda koji saradnicima fašista podiže spomenik, a Titu se zahvaljuje ćerajući ga. Siguran da se antifašistička, građanska i časna Srbija stide gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića“, naveo je Đurašković na Iksu i Fejsbuku.
Nepomenik koji upravlja Beogradom izgleda ne zna dalje od potapanja lopte i kontra faula jer da zna i zeru više znao bi da su Pekove divizije oslobađale Terazije i Beograd upravo od fašističkih snaga koje su činile i čete Draže Mihajlovića kojem želi da podigne spomenik. pic.twitter.com/fB1LFss10f
— Nikola Đurašković (@n_djuraskovic) September 16, 2024
Tito je dobrodošao na Cetinje, dočekaće ga Grad Heroj kao što ga je i živog dočekivao, a siguran sam da se antifašistička, građanska i časna Srbija stide ovog nepomenika koji krađom glasova vodi Beograd.
— Nikola Đurašković (@n_djuraskovic) September 16, 2024
A kakav je on antifašista pokazao je prethodnih dana kada nije stao u odbranu KIC-ovog pop od hrvatskih branitelja (u prevodu hrvatske države). Glasa nije smio pustiti prema Hrvatima kojima je zasmetao repertoar antifašističkih pjesama KIC-ovog pop hora, ali zato sebi daje za pravo da se miješa u suvereno pravo Grada Beograda da podiže ili izmješta spomenike. Možemo zamisliti kako bi Đurašković reagovao kada bi Šapić prokomentarisao bilo šta u gradu pod Lovćenom.
Vrhunac Đurašjkovićevog licemjerja i istorijskog neznanja svakako predstavlja rečenica da je „Tito dobrodošao na Cetinje, te da će ga dočekati grad heroj kao što ga je i živog dočekivao“. Kako misli Đurašković da dočeka Tita, kada su Titove formacije „tamanile“ pripadnike kvislinškog zelenaškog pokreta širom cetinjske opštine tokom i nakon Drugog svjetskog rata, a kojima on svako malo odaje počast kao i većina Cetinjana. Gradonačelnik Cetinja je pravi-pravcati primjerak novostvorene montenegrinske nacije koja pokušava u sebi da pomiri zelenu gaetušu i crvenu komunističku zastavu sa srpom i čekićem.
Đurašković bi morati raskrstiti sa ideološkom podvojenošću i licemjerstvom, pa tek onda dijeliti utemeljenije istorjske i moralne packe.
A njegovo nipodaštvanje najtrofejnijeg crnogorskog sporta – vaterpola je posebna priča na koju bi trebalo da reaguju ljudi iz tog svijeta.