Piše: Perica Đaković
Političko preletavanje sve je prisutnije na političkoj sceni Crne Gore. Više i nije novost kada neko napusti svoju partiju, pri čemu zadrži sve privilegije koje je dobio od političkog subjekta kome je pripadao, a onda „navodno“ završi kao nezavisni političar.
Zaista je teško razumjeti šta znači to „nezavisni političar“ na crnogorskoj političkoj sceni, koja sve više liči na veliki golubarnik sa više kaveza iz kojih golubovi preleću iz jednog u drugi, noseći svoje „stečene“ i ničim izazvane – pardon, zaslužene – privilegije. A ono se zove mandat.
Teško je i prisjetiti se svih takvih primjera koji su se dogodili samo u okviru postojanja 44. Vlade i ovog saziva parlamenta. Ako me sjećanje dobro služi, prvo su iz Pokreta Evropa sad jato napustile dvije poslanice – Jevrosima Pejović i Radinka Ćinćur. Bilo je to još 2023. godine, a razlog je bilo njihovo neslaganje sa sastavom 44. Vlade njihovog tadašnjeg lidera Milojka Spajića.
One su osnovale poseban klub, kome su se priključili Vladimir Dobričanin, koji je bio i ostao član Ujedinjene Crne Gore – dakle nije mijenjao jato – i Ilir Ćapuni.
Pravu medijsku i političku buru izazvalo je napuštanje Demokratske partije socijalista od strane Nikole Janovića, koji je skoro dvije godine najavljivao svoj razlaz sa politikom partije, da bi to konačno uradio 2025. godine.
Početkom 2026. godine, u vrijeme kada se njegova partija – DNP Milana Kneževića – žestoko usprotivila potezima glavnog grada i Vlade oko izgradnje kolektora, partiju je napustio Dragan Bojović, zadržavajući svoj poslanički mandat i sve što je uz njega stekao kroz rad u Skupštini i njenim odborima. Mora se priznati da je ovaj politički razlaz prošao u najvećoj medijskoj tišini.
A posljednje napuštanje svoga jata desilo se 6. marta, kada je Miodrag Leković, zbog izglasavanja zakona o MUP-u, napustio PES, zadržavajući, naravno, svoj poslanički mandat. Međutim, odrekao se svih drugih članstava u odborima u kojima je bio – mora se priznati – udarna pesnica.
Ovaj posljednji prelazak u redove „nezavisnih“ poslanika izazvao je možda i najveću medijsku prašinu, jer su gospodina Lekovića, inače bivšeg policajca, mnogi dovodili u vezu sa DPS-om. Zato će biti interesantno vidjeti kako će se on u parlamentu ubuduće ponašati i čije će stavove zastupati.
Običan narod, u svom žargonu, ovakve slučajeve i poteze naziva „preletači“. Ne znam da li je to pravi i ispravan termin, ali ako ga narod tako krsti, onda mu treba vjerovati – jer, kažu, sva mudrost počiva u narodu.
Ovo su samo slučajevi u crnogorskoj Skupštini, kažu najvećoj instituciji države. Međutim, kada gledamo stvari koje se tamo dešavaju, teško da bi se to uvijek moglo zaključiti.
Ali ostavimo to sada po strani. Da li će biti još ovakvih slučajeva? Vjerujem da hoće, jer je u političkim partijama – posebno u vodećoj u okviru parlamentarne većine – sve više varnica i razilaženja u stavovima, a sve manje slijepo poslušnih u odnosu na poteze koje povlači njihov lider.
I u Bošnjačkoj stranci, ako je suditi po kuloarskim pričama, stvari nijesu idealne. Već duže vrijeme ne popunjava se jedno upražnjeno mjesto u parlamentu.
Ako pogledamo stanje u parlamentu, trzavica je bilo u redovima većeg broja „velikih“ partija, izuzev u Novoj srpskoj demokratiji, gdje – kako stvari stoje – lider tog političkog subjekta i predsjednik parlamenta čvrsto drži konce u svojim rukama.
Da ne zaboravim da pomenem da do trzavica nije došlo ni kod Demokrata, iako su oni često na udaru zbog resora koji drže, a oko kojeg se u posljednje vrijeme vodi najviše polemika – bezbjednosnog sektora.
Što se pak opozicione URE tiče, oni su uspješno, u hodu, zamijenili svoja dva poslanika, izbjegavši pri tome sve moguće političke ćakule.
Vrijedi pomenuti i još jedno raslojavanje u SNP-u, nekada jednoj od dvije vodeće crnogorske partije, ili „matici“ najvećeg broja političkih subjekata koji danas postoje na sceni. Tu je, zbog razlaza u samom vrhu, partiju napustio njen drugi čovjek Dragoslav Šćekić, formirajući – po uzoru na prethodnike – novu političku partiju.
Dakle, preletača je bilo, ima ih i biće ih – tu dileme nema.
A što se naslova tiče, on je nekako iz one narodne pjesme. Mada Crnogorci, kada su u pitanju ptice koje lete, najviše vole sokolove. Ipak, neki kažu da ove političke ptice ponekad više liče – da se niko ne uvrijedi – na vrane.
Ali pustimo ptice na miru. Uživajmo u njihovoj pjesmi i letu, koji može biti i na našem čuvenom putu ka Evropskoj uniji, u koji se svi kunu – baš kao nekada osamdesetih kada smo pjevali:
„Druže Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo.“
E sad, oni koji su tada bili najglasniji, danas su izgleda izabrali i onu drugu narodnu – o „putiću na dvije strane“.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
