Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić poručio je da “pravda ne smije da bude politička, odnosno pobjednička, nego čista legalna pravda koja se zasniva na individualnoj odgovornosti utvrđenoj na osnovu nesumnjivih dokaza”.
“Oni koji zagovaraju sprovođenje brze i revolucionarne pravde, namjerno ili iz neznanja, prijete da diskredituju samu ideju pravde i onemoguće ciljeve koji se žele uspostaviti vladavinom prava. Međutim, postupci pripadnika bivšeg režima, poput pokušaja suspenzije Skupštine, daju, nažalost, za pravo svima koji smatraju da pravda treba da bude brza i nemilosrdna”, rekao je ministar u intervjuu za “Vijesti”.
Povodom v.d. stanja u vrhu pravosuđa zbog problema dvotrećinske većine za izbore, on kaže da “Vlada i parlamentarna većina imaju obavezu da dogovore i predlože sve moguće alternativne načine razrješenja institucionalne krize”.
Kakvo ste stanje zatekli u Ministarstvu pravde nakon preuzimanja funkcije? Da li su vas dočekali isključen kompjuter, javašluk… kao neke Vaše kolege, ili je Vaš prethodnik imao drugačiji odnos u primopredaji vlasti?
Nisam naišao na neprimjerene postupke, već na normalan i profesionalan odnos i to jednako u oba resora koji su sada objedinjeni. Zahvaljujući tome, mogao sam nesmetano da počnem sa radom već prvog dana. Zaposleni u ministarstvima ne iskazuju odnos prema ministrima lično, već svoj sopstveni odnos prema profesionalnim obavezama i građanima koji plaćaju njihov rad. Zvanične primopredaje nije bilo i držim da je tako najbolje. Ovo je prva demokratska smjena vlasti u istoriji Crni Gore i mnoge demokratske ustanove će sada da zažive prvi put.
Što se tiče opšteg stanja u ministarstvu, postoje pitanja koja preispitujemo i koja ćemo zajednički mijenjati u narednom periodu. Nedopustivo je da zaposleni oklijevaju sa izvršavanjem zakonskih obaveza od kojih svakodnevno zavise potrebe građana. Takođe, bezbjednost zaposlenih i podataka ne smiju da budu ugroženi, a uslovi rada moraju biti zadovoljavajući za sve. Prepolovljen je tzv. vozni park novog ministarstva, ispituje se opravdanost pojedinačnih ugovora sklopljenih sa trećim stranama. Cilj je da sve odluke koje se donose budu ne samo zakonite, već i cjelishodne i transparentne.
Leposavić je naglasio da su se detaljno pripremili budući da važeći pravni propisi dovoljno regulišu ovakve situacije, a zaposleni u ministarstvu već sprovode sve aktivnosti.
„Novoimenovani državni sekretar obavlja poslove iz djelokruga sekretara. Na isti način su i ostali zaposleni u ministarstvu, koji ispunjavaju potrebne uslove iskustva i stručnih kvalifikacija, ovlašćeni da vrše poslove iz djelokruga viskorukovodnog kadra do nove sistematizacije radnih mjesta. Blizu 80 odsto zaposlenih jeste ekspertski kadar koji raspolaže iskustvom i poznavanjem više povezanih oblasti. Kako se to kolokvijalno i ispravno kaže, oni “nose” rad ministarstva. Zajedno sa novim saradnicima i onima koji će u narednom periodu dobiti priliku da se prijave na javne konkurse, Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava funkcionisaće još uspješnije“, naveo je on.
Istakao je da pravda ne smije da bude politička, odnosno pobjednička, nego čista legalna pravda koja se zasniva na individualnoj odgovornosti utvrđenoj na osnovu nesumnjivih dokaza.
„Oni koji zagovaraju sprovođenje brze i revolucionarne pravde, namjerno ili iz neznanja, prijete da diskredituju samu ideju pravde i onemoguće ciljeve koji se žele uspostaviti vladavinom prava. Međutim, postupci pripadnika bivšeg režima, poput pokušaja suspenzije Skupštine, daju, nažalost, za pravo svima koji smatraju da pravda treba da bude brza i nemilosrdna. Zbog toga je važno stalno podsjećati da u društvu svi imaju odgovornost, svaka grupa i svaki pojedinac, ne samo Vlada i njeni članovi. Cilj nije neka djelimična, tranziciona pravda, već uspostavljanje sistema pravde za sve. To podrazumijeva vladavinu zakona koji su međusobno usklađeni i iz čije primjene niko nije izuzet. Prirodno je da najveću odgovornost snose oni koji su vršili društveno najopasnija djela ili najviše oštetili javni interes. Pogotovo kada postoje kršenja zakona koja su vidljiva golim okom. Pošto takvih slučajeva nije malo, društvo se ne može zadovoljiti niti napredovati simboličkim sankcionisanjem pojedinaca. Pravni sistem ne smije da služi za međusobne obračune, jer je sazrelo opšte shvatanje da svako odgovara za sopstvene postupke i to pred Ustavom i zakonom, a ne pred političkim suparnicima i elitama“, kazao je Leposavić.
Prema njegovim riječima, preduslov ovakvog sistema pravde jeste smjenjivost.
„Svako neprirodno nastojanje da se, protivno slovu i cilju zakona, produži mandat ili trajanje obavaljanja bilo koje javne funkcije prvi je i, po pravilu, kobni znak kršenja zakona. Decenijska nesmjenjivost izvršne vlasti odrazila se i na stanje u sudstvu, čemu su doprinijela i neadekvatna ustavna i zakonska rješenja u ovoj oblasti. Sada je potrebno mijenjati sve loše zakone i prakse i važni koraci u tom pravcu su već napravljeni. Siguran sam da je vladajuća većina spremna za parlamentarni dogovor, ali ne i za trule kompromise oličene u izboru ljudi koji kasnije neće biti sposobni i voljni da preuzmu odgovornost i obavaljaju povjerene dužnosti zakonito i savjesno. Postizanje kvalifikovane većine o kojoj govorite značilo bi podizanje demokratske kulture i poštovanje domaćeg pravnog poretka. DPS i opozicione stranke su dugo proglašavale sebe za jedine patriote. Ispostavilo se da je njihova najava odgovornog pristupa i posvećenosti istinskim promjenama bila obmanjivanje domaće i međunarodne javnosti“, kazao je on
Leposavić je istakao da Vlada i parlamentarna većina imaju obavezu da dogovore i predlože sve moguće alternativne načine razrješenja institucionalne krize, jer je volja građana u tom pogledu jasna: blokada institucija pravnog sistema predugo je trajala i ne može više biti prihvatljiva opcija.
Što se Zakona o slobodi vjeroispovijesti tiče i opstrukcije rada parlamenta, Leposavić je ocijenio da to nije običan pokušaj opstrukcije, već zločin protiv demokratije i pokušaj suspendovanja Skupštine kao centralnog i najvažnijeg organa državne vlasti.
„Svima je poznat slučaj američkog senatora Roda Blagojeviča koji je osuđen na 14 godina zatvora zbog „trgovanja“ predstavničkim mjestom i zloupotrebe volje glasača. S obzirom na to da Skupština ima puno pravo da odluči o mandatu potvrđenog kandidata za poslanika, kao o prethodnom pitanju u upravnom postupku, usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama zakona o slobodi vjeroispovijesti je najbolja poruka koju su narodni poslanici i članovi Vlade mogli poslati domaćoj i međunarodnoj javnosti – a to je odlučnost da se volja građana štiti u državnim institucijama. Odlukom da vrati zakone na ponovno usvajanje, predsjednik Đukanović je zloupotrijebio svoje pravo, svrstavajući se među lica koja su 28. decembra, kriminalnim radnjama, pokušala da smanje Ustavom zagarantovan broj narodnih poslanika sa 81 na 80. O tome će brzo dati sud i građani i Skupština“, rekao je on.
Leposavić je naglasio da ovim zakonom niko nije diskriminisan, već je svim vjerskim zajednicama garantovana nepovredivost imovinskih prava, dok je, u pogledu mogućih sporova, potvrđeno važenje Ustava i prihvaćenih međunarodnih ugovora prema kojima se svi sporovi ove vrste rješavaju pred nadležnim sudovima.
„Problem, međutim, nastaje kada pojedinci zastupaju stav da zakonom treba oduzimati i raspodjeljivati konkretna dobra i nepokretnosti. Zakonom se to ne radi niti se zakonom mogu stvarati i gasiti crkve i vjerske zajednice. Zakoni kojima su činjenje takve stvari, uvijek su u istoriji izazivali ogromne ljudske katastrofe, pa je prethodni Zakon o slobodi vjeroispovijesti zamalo doveo i Crnu Goru u takvo stanje. Zbog toga je i izmijenjen“, naglasio je on.
Napominje da novi zakon o slobodi vjeroispovijesti nikome ne dozvoljava da otima imovinu vjerskih zajednica, dok bi stari zakon to otimanje dozvolio svakome ko to poželi i ima da plati ili kompenzuje.
„Svako ko uporedi prethodni zakon i izmjene koje je usvojila nova Vlada, vidjeće da je prethodna vlast smanjila nivo zaštite i ugrozila kulturnu baštinu Crne Gore koja se nalazi u posjedu crkava i vjerskih zajednica. Naime, bivši režim je propisao da saglasnost o raspolaganju kulturnom baštinom daje samo jedan organ, Vlada, i to u kratkom, nedefinisanom postupku. Nova većina, međutim, prihvatila je predlog da u davanju ove saglasnosti učestvuju tri javne institucije u složenom postupku provjere svrhe korišćenja kulturnih dobara i njihove posebne zašite. Sve vjerske zajednice i njihovi ogranci djeluju u granicama i imaju sjedište u Crnoj Gori. To su odredbe koje su zadržane iz prethodnog zakona, a zatim dodatno osnažene normama o obavezi djelovanja u granicama jedinstvnog pravnog poretka Crne Gore“, naglasio je on.
Leposavić se osvrnuo i na slučaj Marković, te istakao da prethodba vlast nije ostavila vruć krompir njemu, več građanima.
„To je odnos nepoštovanja svojih građana, pogotovo socijalno ugroženih grupa i onih koje je režim revnosno sudski gonio i lišavao slobode za namjanje prestupe i novčane kazne koje nisu imale od čega biti plaćene. Nova Vlada je odlučila da uputi, ne urgencije, već potpuno novu Molbu za izručenje. Slučaj pravne odgovornosti gospodina Marovića nije usamljen i jedini kojim se bavimo, ali ne može biti ni zaboravljen ili minimiziran. U tom smislu, Republika Srbija treba da udovolji, ne Crnoj Gori ili novoj Vladi, već onome što su zahtjevi evropskog ekstradicionog prava i bilateralno preuzetih obaveza“, naveo je on.
tup, tuplji , najtuplji