Lekić o presudi u slučaju torture: Mugoša je očigledno sam bio u stanici bez nadzora i bez ijednog policajca pa je sam sebe dobro izudarao

Advokat Damir Lekić, punomoćnik oštećenog Benjamina Mugoše, reagovao je  saopštenje Osnovnog suda u Podgorici, koju oslobodio policajca Dalibora Ljekočevića optužbi za iznuđivanje iskaza od Benjamina Mugoše.

“Potpuno je nevjerovatno da sud sam konstatuje da je oštećeni Benjamin Mugoša zaista  27.05.2020. godine u prostorijama Uprave policije Crne Gore, CB Podgorica bio podvrgnut torturi iznuđivanjem iskaza od strane ovlašćenih policijskih službenika, što, kako sud dalje navodi, proizilazi iz njegovog iskaza, te medicinske dokumentacije na njegovo ime, kao i nalaza i mišljenja i izjašnjenja vještaka sudske medicine, a da ipak donese presudu koju je donio”, navodi Lekić u izjavi dostavljenoj medijima.

Dodaje da je nevjerovatno da je sud od oštećeno, koji je žrtva torture koja se dogodila na veoma posebnom mjestu i to u prostorijama Uprave policije, CB Podgorica, od strane ovlašćenih policijskih službenika koji su bili maskirani, očekuje da vjerno i jasno opiše sve činjenice i okolnosti predmetnog događaja, te da decidno i precizno opiše pojedinačne radnje svakog ponasob ovlašćenog policijskog službenika.

“Zamislite to je sud očekivao od oštećenog koga policija tuče vezanog u policijskoj stanici noseći fantomke na glavi i istovremeno sa vremena na vrijeme stavljajući i njemu čak dvije fantomke na glavu kako ništa ne bi mogao da vidi. Mislio je sud da u njegovim iskazima kod ovakve situacije u kojoj se našao neće biti određenih blagih oscilacija i odstupanja u pogledu neodlučnih i nevažnih činjenica i okolnosti. Mislio je sud da je on ipak, bio dužan da svakog prepozna i da jasno, glasno i precizno saopšti imena i prezimena svakog počinioca ponaosob, iako ih možda uopšte i ne zna i ne vidi, i da opiše i predstavi svaku pojedinačnu radnju svakog počinioca parcijalno i posebno koju su oni tom prilikom preduzimali prema njemu”, navodi Lekić.

Prema njegovim riječima tražio je sud nemoguće, a trebao je možda, ali samo možda, da kod ovakvog stanja stvari traži malčice manje, te da ima mnogo više senziteta i širine, kako to obično biva, prema oštećenom koji je žrtva ovakve neviđene torture, koja na sam njen pomen ledi krv u žilama i sije strah u kosti, a koja je izvršena od strane ovih službenih lica i to u ovakim službenim prostorijama.

Ističe da nažalost ovakvim pristupim u ovakvim i sličnim situacijama ne samo ovaj sud već nijedan, ako slijedi ovakav pristup, nikada neće biti u mogućnosti da utvrdi ko su počinioci i da donese osuđujuću presudu, a koje postupanje je pogrešno.

“Ono što je takođe nevjerovatno je to da sud ne samo da je htio od oštećenog kojem su oči zatvorene, da mu do tančina nacrta sve ono što se dogodilo, već je on prebacio i odgovornost i krivicu na njega zbog tog neuspjeha, te čak reče da policija nije htjela da sarađuje, jer jedna kamera ne radi, a druga je presnimljena (a što je očekivao ? Da policija u ovakvoj situciji sarađuje ? Kad se to desilo u Crnoj Gori ? – to je za sada još uvjek u domenu naučne fantastike), kao i da se oštećeni na vrijeme nije saslušavao u odnosu na važne okolnosti, pa u konačnom uopšte ne vodeći računa o principu i načelu solidarnosti u službi, prilikom kojeg, a što važi i za sudije i državne tužioce u Crnoj Gori, policajci jedan drugom čuvaju leđa, reče da su ostali ovlašćeni policijsku službenici  saopštili da se optuženi nalazio kilometrima i miljama daleko od mjesta izvršenja krivičnog djela, pri čemu po njihovom kazivanju oštećeni je očigledno sam bio u stanici bez nadzora i bez ijednog policajca pa je sam sebe dobro izudarao”, kaže Lekić.

Navodi da je sve ovo sud rekao, ali i donio  presudu kakvu je donio.

“Koja na svu sreću, pred sudom drugog stepena neće moći da istrpi ni najmanji krivično – pravni osvrt koji će biti istaknut u izjavljenoj žalbi, a koju može, mogu slobodno bez pretjerivanja i uvrede da kažem, da sačini i student prve godine Pravnog fakulteta, a što me jedino u poslovnom smislu u ovom slučaju i raduje, a sve drugo što sud reče, kao advokata, jako rastužuje i obeshrabruje. Konačno, ironije radi, moram da priznam ovakvo postupanje suda je jedan velik podstrek za sve žrtve torture da odmah prijave istu, kao i njene počinioce, i suguran sam da će nakon ovog (svjesni sa čim će biti suočeni) kod svih onih kod kojih postoji i najmanja dilema da li da je prijave ili ne, ipak odlučiti negativno”, zaključio je Lekić.