Lazović pisao ministru: Sekulović se može samo pohvaliti ćutnjom i poslušnošću

Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Zoran Lazović uputio je pismo ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću, u kome se između ostalog navodi da je Lazovića šefica kabineta Sekulovća obavijestila da će ministar u jednom medijskom gostovanju zatražiti njegovu ostavku.

Pismo Zorana Lazovića prenosimo u cjelosti:

Juče sam imao priliku da u mojoj kancelariji primim, na njen zahtjev, šeficu kabineta ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića.

Tražila je prijem po nalogu svog šefa. Aktuelni ministar očigledno nema hrabrosti, dostojanstva ili manira da sa visokim službenicima policije razgovara direktno i otvoreno u svom kabinetu, da im nešto kao starješina naredi kako i dolikuje, već naloge i namjere svojih mentora saopštava preko žene-posrednika.

Očigledno nespreman da kao čovjek pogleda u oči sagovornika, saopšti što ima i čuje odgovor.

Očekivao sam da poruke ministra budu pohvale i priznanje za do sada najbolje rezultate sektora kojim rukovodim.

Mjerljivi rezultati, međunarodna priznanja i ostvarena saradnja sa evropskim službama bezbjednosti, bjelodano pokazuju da je sektor kojim rukovodim postigao najveće uspjehe i nivo koji je daleko veći od svih dometa koje je gospodin Sekulović postigao i kao čovjek i kao profesionalac.

U zrelom životnom dobu ministar se nema čime pohvaliti. Osim ćutnjom i poslušnošću, ako su to osobine za hvalu.

Izgleda da je upravo ta karakteristika ministra – nedostatak rezultata kada je čovjek u dobi kada je čovjek u zenitu porodičnog i profesionalnog stvaranja, bio i razlog za naimenovanje na funkciju.

Za sadašnju ministarsku poziciju očigledno nisu bili važni profesionalni rezultati i lični kredibilitet već njihov nedostatak, kao najbolje sredstvo za osiguranje bespogovorne poslušnosti naimenovanog ministra njegovim mentorima iz sjenke.

U razgovoru koji je uslijedio, saznao sam da me ministar informiše o svom sljedećem nastupu u podobnom mediju i namjeri da u emisiji zatraži moju ostavku.

Koji je razlog da me ovaj ministar obavještava o sadržaju svog medijskog nastupa nije mi poznato. Znam da me nijedan od 12 ministara koji su se promijenili za vrijeme moje službe nikad nijesu obavještavali o svojim medijskim nastupima, jer to ni na koji način nije spadalo u domen mog rada i interesovanja.

Ovaj 13. ministar ne brine o bezbjednosti građana, već o sprovođenju revanšizma koji mu planiraju i nalažu kleromedijski poslodavci.

Izgleda da je uspjeh SBPOKK koje vodim u borbi protiv organizovanog kriminala razlog za traženje moje ostavke, jer ministar nije saopštio bilo kakav razlog za svoj naum, a i niej mogao, jer tog razloga nema.

Kako umjesto pohvale za rad i rezultate, ministar traži moju ostavku, postavlja se logično pitanje – kome odgovara opstrukcija u radu uspješnog policijskog sektora – SBPOKK, koje ima najbolje rezultate u borbi protiv najtežih oblika kriminala?

Odgovor je jednostavan, samo onima protiv kojih smo se borili i koje smo hapsili. Onima koje smo spriječili, da ubijaju po našim gradovima i onima kojima smo prekinuli lance pranja novca i trgovinu narkoticima.

Kako je moguće da se interesi ministra policije poklapaju sa interesima organizovanih kriminalnih grupa, pitanje je na koje ovo društvo i mediji moraju imati i tražiti odgovor. Nadam se da će i institucije naše države pokušati da nađu odgovor na ovo pitanje.

Ministar ovakvim aktivnostima preuzima direktnu odgovornost za ohrabrivanje organizovanih kriminalnih grupa koje djeluju u Crnoj Gori.

Zbog očiglednog politički motivisanog pritiska kojiam sam i ja i SBPOKK izloženi, informisaćemo Savjet za građansku kontrolu rada policije, Ombudsmana, Evropsku komisiju i naše međunarodne partnere.

U bespoštednoj borbi protiv organizovanog kriminala nisu me spriječile opasnosti koje nosi takva služba, pa sasvim sigurno neće ni medijski nastupi ministra naimenovanog da bude poslušnik.

Na kraju, uz ovakvog ministra najbolje pristoji stih naših predaka: “teško mjestu đe kuđelja džeferdaru sudi, đe su bolje žene nego ljudi”.