Lažima udaraju na Njegoša: Društvenim mrežama šire se novi napadi montenegrina na „Gorski vijenac“ i antisrpska propaganda

U moru falsifikata i izmišljotina koje lansiraju montenegrini u svojoj antisrpskoj propagandi, na sceni je novi „biser“ koji se ovih dana širi društvenim mrežama a vezan je za Njegošev „Gorski vijenac“ i „otkriće“ da je daleke 1927. godine ovo monumentalno delo Dušan Bogosavljević preveo sa crnogorskog na srpski jezik!

Grandiozni Njegošev spjev, štampan u Beču 1847. godine, jedna je od knjiga, uz „Pjesme“ Branka Radičevića, Daničićev „Rat za srpski jezik i pravopis“ i Vukov prevod Novog zavjeta, kojom je potvrđena pobjeda Vukovog jezika. Hajka na „Vijenac“ i Njegoša krenula je prije nekoliko godina i od Dukljana koji su ovo monumentalno djelo nazvali „genocidnim“, ocjenjujući da je ono čak bilo inspirator zločina nad Bošnjacima u ratovima devedesetih!

Ovo što piše da je Duško Bogosavljević sa crnogorskog jezika na srpski jezik preveo Njegošev „Gorski vijenac“ i takav prevod objavio 1927. godine u Beogradu, značilo bi da je riječ o dva sasvim različita jezika i da Srbi ne znaju jezik Crnogoraca, kaže akademik SANU Miro Vuksanović, podsjetivši da je, zapravo, pomenuti Bogosavljević objavio „Gorski vijenac“ u proznom obliku i to za omladinu, kao što se i na internetskim stranicama može naći kratka sadržina nekog djela iz školske lektire da bi đacima bilo lakše.

Preteča takvog postupka Dušan Bogosavljević, bio je ambiciozniji, pa je „Gorski vijenac“ preradio u svoju pripovetku za mlade, nastavlja Vuksanović.

Takav pokušaj čovjeka da književno djelo približi đacima niko osim dukljanisane učenosti neće označiti kao prevođenje s jednog jezika na taj isti jezik, ili bilo koji drugi jezik, ali se u političkoj propagandi sve može naopako okrenuti i na svoju vodenicu navrnuti. Pritom su laži u kojima uvijek postoji neki trun istine uvijek opasne, jer to može da preokrene izreku o trunu u tuđem oku i o balvanu u svom oku.

Da je najnoviji „hit“ Dukljana još jedna prazna priča i pokušaj falsifikovanja istorijskih istina smatra dr Budimir Aleksić, direktor Instituta za srpsku kulturu.

Omiljena disciplina ideologa i propagatora crnogorskog separatizma su obmane i laži.

Tako je i kada govore o Njegošu i njegovim djelima, služeći se najobičnijim izmišljotinama i neistinama. Oni uostalom Njegošu osporavaju i autorstvo „Gorskog vijenca“. I Vuk Minić je pisao da je to djelo Sime Milutinovića Sarajlije! Oni idu do toliko smiješnih razmjera u izmišljotinama pa i kada pričaju o prevođenju na srpski jezik.

A kada govore o istoriji, Njegošu, njegovom djelu i vremenu najbolje potvrđuje jedna od njihovih najmorbidnijih laži da je Petar Zvicer bio borac za Crnu Goru i da su mu žandarmi spalili djecu 1925.godine, iako on nije imao djece! Pišući o njegovoj pogibiji Štedimlija je naveo da nije imao djece, a onda je Sekula Drljević izmislio da su mu djeca spaljena i do danas svi oni, uključujući Mila Đukanovića i ostale njihove ideologe, ponavljaju tu Sekulinu laž. Dakle, oni su spremni na svakakve izmišljotine tako da ništa to ne treba uzimati za ozbiljno ako znamo da oni svoju ideologiju i propagandu temelje na lažima, navodi  Aleksić.