Lakušić: Institucije Glavnog grada ne reaguju na ekološki ekocid koji se sprovodi nad rijekom Moračom

Predsjednik Odbora direktora regionalnog vodovoda Zoran lakušić, kazao je da je zabrinjavajuće kako nadležne institucije Glavnog grada ne reaguju na ekocid koji se sprovodi nad rijekom Moračom. Istakao je da funkcioneri gradske vlasti ćute, motivisani svojim ličnim interesima i korupcijom.

Saopštenje prenosimo integralno:

„Zabrinjavajuće je da nadležne institucije Glavnog grada ne reaguju na ekološki ekocid koji se sprovodi nad rijekom Moračom, izvršen nelegalnom ekspoloatacijom šljunka i pijeska. Važno je napomenuti da se sve ovo odvija u okviru sanitarne zone vodoizvorišta Bolje sestre  sa kojeg se pijaćom vodom snabdijeva najveći dio crnogorskog primorja.

Teško je naći očigledniji primjer ekocida o kojem čelni funkcioneri gradske vlasti ćute, motivisani svojim ličnim interesima i korupcijom. Javnosti nije poznato da su reagovali na bilo koju prijavu protiv onih koji čine zločin nad prirodom, uništavaju državne resurse i opšte dobro kako bi punili vlastite džepove. Vjerovatno iz razloga da su kompanije koje vrše nelegalnu eksploataciju u veoma bliskim odnosima sa čelnim ljudima gradske uprave, stalno su pobjednici na tenderima, a za neke od njih se vežu i afere koje su dobro poznate javnosti.

U periodu od 2011. godine počelo se sa uređenjem korita Morače, koje je za cilj trebalo da ima zaštitu od poplava i sprovođenje radova na izradi obaloutvrda. Međutim, svjedoci smo da je ovo dovelo  do i nekontrolisane eksploatacije materijala  iz okolnog poljoprivrednog zemljišta na obali rijeke Morače. Pritom  je izostala bilo kakva reakcija nadležnih gradskih institucija, koje su bile u obavezi da u potpunosti zabrane eksploataciju materijala sa poljoprivrednog zemljišta, što je u krajnjem njihova nadležnost. A to je imalo za posledicu da se vještački nivo podzemnih voda spustio, a to je uzrokovalo smanjenje količine vode na okolnim izvorima i na samom izvoru Bolje sestre.

Izvođenje radova i nadzor na regulaciji korita Morača kontrolisala je Uprava za vode koja je sklapala ugovore sa koncesionarima u sklopu radova na uređenju korita, a kada je u pitanju zemljište van korita rijeke to je u nadležnosti gradskih institucija, a samim tim i njihova najveća odgovornost. Poznato je da od 2017. godine komunalna policija i inspekcija imaju iste nadležnosti kao Uprava za inspekcijske poslove u skladu sa posebnim aktom o prenosu nadležnosti i dužne su da obavljaju nadzor i kontrolu nad zemljištem izvan korita rijeka.

Glavni grad od eksploatacije šljunka nije imao značajnih prihoda, u 2016. godini je od naknada za korišćenje mineralnih sirovina, odnosno šljunka i pijeska, imao prihod od svega 3,91 eura, dok je građevinski lobi zarađivao milione. Opšte dobro davalo se pojedincima koji ne samo da nijesu plaćali koncesione nadoknade, već su izvršili ekocid, promijenili su prirodnu sliku okoline i tok rijeke Morače, ostavljajući neizbrisivi zločin nad jednom rijekom.

Šutnja u Glavnom gradu i nepreduzimanje mjera u svojoj nadležnosti može se razlog naći u činjenici da je policijski službenik Goran Mitrović iz Odsjeka za privredni kriminal u Upravi policije kazao u televiziskoj emisiji „Reflektor”, da trenutno kontrolišu jedno pravno lice “koje nije malo”, vezano za vađenje šljunka u Podgorici. Pritom je kazao: “Tu se upetljao i Glavni grad. Zašto je došlо da se preko njega traži saglasnost od Uprave za vode. To je sada u fazi izviđaja”.

Tragom ove informacije, redakcija jednog portala je krenula u istraživanje i došla је do pouzdanih informacija da je pomenuti inspektor najvjerovatnije mislio na lokaciju od Donje Gorice do Donjih Kokota, koju je na osnovu ugovora sa Glavnim gradom čistila podgorička kompanija Čelebić, što su potvrdili iz gradske uprave.

U istraživanju redakcije portala je navedeno: “Iz ovog očigledno nelegalnog posla na kojem je insistirao Glavni grad, radi se o mutnom poslu imajući u vidu  činjenicu da se pod plaštom jednog privatnog fudbalskog kluba OFK Mladost Lješkopolje 1970 dozvolila sumnjiva i nezakonita eksploatacija šljunka, koja je povjerena kompaniji Čelebić.

Na osnovu dobijenih podataka zaključuje se da su ugovori bili samo ,,ulaznica“ da se uspostavi organizovana šema između OFK  Mladost Lješkopolje 1970, uprave Glavnog grada, Uprave za vode i kompanije Čelebić da se državna imovina pravdana navodnom regulacijom korita rijeke Morače, kroz eksploataciju šljunka nezakonito prenese na privatna lica. Pritom, nikada u javnosti nije saopšteno koliko je iz rijeke Morače izvezeno materijala i kolika je zarada Glavnog grada od ovog posla”.

Očigledno u ovakvim mutnim poslovima građevinskog lobija sa gradskim čelnicima, došlo je do ogromne štete koje trpi država i Glavni grad. Dakle, nebrigom gradske vlasti i njenom neraskidivom spregom sa devastatorima rijeke Morače i izvorišta Bolje sestre, imamo situaciju da građani crnogorskog primorja u ljetnjim mjesecima mogu ostati bez vode.

Svako ko sabotira akcije, istragu i procesuiranje devastatora i ne preduzima mjere iz svoje nadležnosti je saučesnik u ovom ekocidu i pljački i treba da odgovara.“