KURTI IZ TUZI

Piše: Emilo Labudović

„Srpski jezik – NO PASARAN, a ako se kojim slučajem desi i dvojno državljanstvo, ja i moj narod ćemo žestoko odgovoriti“! Ovakvog narativa, vezanog za temeljna nacionalna, a iznad i prije svega građanska i ljudska, prava, doslovce prepisan iz vokabulara, Aljbina Kurtija i Vjose Osmani, naslušali smo se evo neko vrijeme sa raznih, ali donekle očekivanih, strana. Koliko god to domobransko baljezganje, kurčenje i crnogorčenje, i gaženje temeljnih principa demokratije, bilo nešto što je, po difoltu, kako se to danas moderno kaže, neotuđiva politička baština ostataka DPS/SD/SDP konglomerata, juče im je „bratska“ pomoć stigla iz Tuzi, ali preko Amerike.

Manirom koji bi prije pristajao većinskom gospodaru narodne volje nego predstavniku nacionalne grupacije na granici cenzusa, osioni ministar i lider iz Tuzi, Nik Đeljošaj podiže lestvicu moguće ustavne prekompozicije realnog učešća srpskog jezika, koji je i dalje većinski, na visinu nedostižnu čak i onom Sotomajoru iz Kube. A tek mogućnost dvojnog državljanstva – ni u snu. Jer Nik zna sve, i otkud opet duva vjetar i ko opet sprema poharu crne Crne Gore. A kad već sve to zna, Nik isturi svoje i junačke grudi svojih, i zaprijeti „žestokim odgovorom“! E, sad, šta pod tim podrazumijeva, prototip Buletovog „heroja na magarcu, Grubana Malića“ i Kurti iz Tuzi, ostavi za nagađanje.

Održavanje skladnih međunacionalnih i međuvjerskih odnosa u multinacionalnim društvima, najteži je i najkomplikovaniji proces svake vlasti. Formula proporcionalnog učešća predstavnika svih nacionalnih grupa, uz pozitivnu diskriminizaciju onih manje brojnih, oduvijek je bila uslov opstanka na vlasti, građanskog mira i suživota u jednom organizovanom i na demokratiji utemeljenom društvu. I to, manje – više, važi za sva društva i sve zemlje, osim za Crnu Goru i Srbe u njoj. Samo u takvom stanju stvari, u negativnoj i ustavno zacementiranoj diskriminaciji, moguće je da se u istoj ustavnoj poziciji nađu jezici koje, na jednoj strani, govori više od 43 odsto i, na drugoj, onaj kojim govori 4 odsto njene populacije. Demokratski, nema šta.

To što se Kurti iz Tuzi oglasio u „Glasu Amerike“ sasvim je očekivano jer je vašingtonska administracija glavni sponzor velikoalbanskih aspiracija koje u istoj vrsti nacionalističke i šovinističke tenzije drže čitav balkanski prostor u kojem žive Albanci. Ta zaštita i potpora vjetar je u leđima kako Kurtiju u Prištini, tako i njegovom političkom dvojniku iz Tuzi. Ali, ono što Nik i „nikovi“ nikako neće da shvate jeste činjenica da njihova politička i demografska pozicija ni u jednom segmentu ne mogu porediti. I to bi „brat“ Nik morao da ima na umu prije nego se razgalamio i priprijetio „žestokim odgovorom“.
Na kraju, još jednom podsjećam „brata“ Nika na činjenicu da je građenje skladnih međunacionalnih odnosa slično hodanju po jajima. A, jebi ga, „brate“ Nik, kad se to smetne s uma, očas i olako se od svega napravi – kajgana. I zato, polako sa taj „žestoki odgovor“, što bi rekao Srećko Šojić.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)