Kurti bi da Amerikanci odrede sudbinu Kosova, EU da gleda sa strane, a Srbi da se ne pitaju

Sudeći po porukama pobjednika izbora u Prištini Aljbina Kurtija, on bi da se dosadašnji dijalog sa Beogradom praktično poništi, a da Amerikanci odrede sudbinu Kosova.

Kada se detaljno protumače njegovi predlozi, Srbi nema šta ni da se pitaju u tim „pregovorima“, a i uloga EU je marginalizovana na – gledanje sa strane.

Konkretno, Aljbin Kurti pokušava da, mimo odluke UN, za glavnog posrednika u dijalogu sa Beogradom nametne Ameriku, i tako jednostrano promijeni format pregovora. On želi da realizuje i svojih devet tačaka iz platforme za pregovore sa Beogradom još iz 2017. godine.

Kurti bi da promijeni format dijaloga i da uvede Amerikance

Lider Pokreta Samoopredeljenje Aljbin Kurti, najvjerovatnije budući premijer Kosova, smatra da bi dijalog sa Srbijom trebalo da bude sa drugačijim pristupom, te da bi trebalo „uzeti u obzir principe i vrijednosti uspostavljanja transatlantske dimenzije“.

Kurti smatra da bi izmene u dijalogu trebalo da idu u kontrasmjeru od onih koje je vodila administracija Donalda Trampa. Takođe, po njemu, dijalog bi trebalo da se uokviri i ciljevima za „obije zemlje“ – evropskim i evroatlanskim integracijama…

Milovan Drecun, predsjednik Odbora za Kosovo i Metohiju u Skupštini Srbije kaže da bi Kurti trebalo da pojasni detalje svoje izjave jer ako priča o nekom preformatiranju dijaloga i nekim drugačijim principima, onda bi svi trebalo da vidimo o čemu se tu radi.

„Kurti govori nemuštim jezikom. Mada, njegov stav po pitanju razgovora Beograd i Prištine definisan je izjavama koje je davao prije izbora. A tu se i ne vidi neki prostor za razgovor sem što je reko da će on biti taj koji će predvoditi delegaciju Prištine. Kao neko ko ne želi da realizuje ZSO i govori da sve mora da bude u skladu sa tzv. ustavom Kosova i da treba preispitati sve dosadašnje postignute sporazume, on zatvara svaki prostor za razgovore,“ uvjeren je Drecun.

Ako tome dodamo, navodi on, da je Kurti izričit u tome da neće uzeti Srpsku listu u obzir pri pravljenju vlade, onda sa njim i nema mnogo tema za razgovor.

„Ako Kurti misli da jednostrano menja format pregovora i da nam nameće nešto što nije u našem interesu tu se preračunao. Nije on političar tog formata,“ smatra Drecun.

Promena formata dijaloga

Profesor dr Dušan Čelić sa Prištinskog univerziteta u Kosovskoj Mitrovici kaže da je očigledno da se Kurti preporučuje novoj administraciji u Americi pokušavajući da „prebaci“ pregovore Beograd i Prištine u američke ruke.

„Očigledno je da će imati veliki problem kada bude formirao vladu zbog tvrdog stava prema pregovorima sa Beogradom i ako bude želeo da ostane na vlasti taj stav će morati da mijenja,“ primjećuje Čelić.

To znači da će Kurti morati da snizi lestvicu svojih zahtjeva kada je riječ o dijalogu.

„Sad to njegovo uporno insistiranje da pregovore umesto EU praktično vodi Amerika je signal za Beograd da ukoliko jedna strana traži promjenu formata, a ovde je očigledno u jednoj zavijenoj formi riječ o tome, onda i Beograd koji ima argumenata na pretek, može da zahtijeva takođe promjenu pregovaračkog formata. Na primer, da se u pregovore uključi i neka od zemalja koja podržava Srbiju i Rezoluciju 12 44,“ smatra Čelić.

Čelić sumnja da će Evropa, a pogotovu Njemačka, pristati da bude „druga violina“ u ovoj priči.

Politički komentator Demo Beriša veruje da Kurti pokušava da se izvuče iz predizbornih izjava da neće pregovarati sa Beogradom, prizivajući Bajdenovu Ameriku i pokušavajući da anulira Trampov sporazum.

„Ali, vjerujem da će EU pod komandom Angele Merkel izvršiti na njega uticaj da se sve vrati u okvire potpisane u Vašingtonu. O budućnosti pregovora Beograda i Prištine neće se ni raspravljati do septembra, dok se ne oformi vlada i ne izabere predsjednik Kosova. Međutim, postoji opasnost da će Kurti za to vrijeme pokušati da „progura“ svojih devet tačaka koje je za pregovore uspostavio još 2017. godine.

Kurtijevih devet tačaka

On podsjeća da je Kurti u svojoj platformi iznio sledeće; započinjanje novog dijaloga sa svim nacionalnim manjinama na Kosovu, uključujući, i Srbe; da se o Briselskom sporazum iz 2013. izjasni Venecijanska komisija; da se tačko definiše šta znači normalizacija odnosa između Kosova i Srbije; da dijalog Beograda i Prištine treba da bude zasnovan na dobrosusjedskim odnosima a ne da Kosovo bude strana u pregovorima (faktički priznanje, pa razgovori); da Kosovo i Albanija moraju iskoristiti Berlinski proces ne samo kao šansu da se prijave za razvojne projekte u EU; da novi odnos Prištine prema Beogradu zavisiti od kvaliteta ustavnih amandmana koji će biti usvojeni u Skupštini Srbije(izmena preambule srpskog Ustava).