Piše: Nemanja Vukićević
Dobro jutro lovorova Crna Goro. Ne zna se gdje će biti veći redovi, ili ispred ambasada ili ispred Prve banke.
Program ‘Evropa sad’ nije ni počeo da lomi svoju ljusku od jajeta, biva pregažen od surove realnosti, a njen tvorac, Mali Princ, već pronalazi drugu planetu iz neotkrivenog sazvežđa. Nezvanično – zvanični potpredsjednik Vlade pokušava da sašije neku svoju Vladu od zakrpa bivšeg režima, a zvanično-nezvanični premijer nikad bliži Zapadu, a nikad dalji od svojih birača. Prosto, potpresjednik i predsjednik Vlade ne mogu da se dogovore ko će više birača da prospe. Možda misle da ćemo da uvezemo neke birače iz EU pa će da im skoči rejting poput nafte na berzi. Samo da se letovi ne obustave.
Za to vrijeme povećava se red ispred ambasada.
Tolikom zavisnošću od međunarodnog faktora, podriva se osnovni preduslov nezavisne države i njenog prava za suvereno vodjenje politike, što će reći shodno svojim interesima. Opsesivno hitanje ka stranim ambasadama ipak je neka vrsta političke korupcije. Jasno je da su im bitniji njihovi interesi od interesa građana Crne Gore. Trguje se funkcijama, političkim uticajem proizvedenim na nekim stranim adresama. Slobodna volja građana izražena na izborima 30. avgusta, opet se koristi za tuđe interese dok se obračunavaju suprotstavljeni centri moći. Pokušalo se sa slanjem vojnika na Istočni front. Ne komita dobrovoljaca, nego natovaca Crnogoraca.
Narod traži vraćanje suvereniteta u svoje ruke.
Neki izgleda još nisu shvatili, krijući se ispod šinjela bivšeg režima, da je i narod politički stadao. A imao je kad. Te tranzicione kukavice i nostalgičari titoizma, nemaju kapacitet da idu u korak sa vremenom u čemu im svesrdno pomaže strani faktor. Pod plaštom direktiva iz ambasada, prodaje se volja cijele jedne zajednice u Crnoj Gori, koja ima svoje ime i prezime. Koja ima svoju istoriju i korijene, dublje i od same države.
Cijela srpska zajednica u Crnoj Gori, i nakon 75 godina antisrpske i antipravoslavne politike, sistematskog uništavanja identiteta od strane Brozove i Đukanoviceve diktature, eto, nema pravo da dobije svoje legitimno izabrane predstavnike u vlasti.
Strahinja Bulajic, potpredsjednik Skupštine, i potpredsjednik Nove srpske demokratije, održava i dalje onu iskru slobode, onu pobjedu, izvojevanu 30. avgusta. I ne samo 30. avgusta.
Niko nema pravo da nam uvodi DPS na mala vrata, niti spušta niz dimnjak, niko, pa bio i Dritan, ili Božena bog je vidio.
