KUĆA NA OSAMI

Piše: SIBIN

Jeste: naslov knjige priča I. Andrića.

Tananiji, prožet metafizičkom zebnjom, Nastasijević uočava – Osamu na trgu.

E sad, pitanje je: hoće li Crna Gora ostati – osamak na Balkanu? Nakon 30 godina izrazito u društvu prisutne – autoritafobije, možemo li, jesmo li, dakle, u stanju, prizvati demokratiju, polako ući u savremenost kao otvorenost pluralnog, nesvodive razlike koja takva, čini društvo svjesnim i odgovornim za ono što bira da bude?

Neko je zapazio kako je komunizam tražio odricanje od volje, odluke, odgovornosti, i beskrajno izjednačavanje sa Sistemom koji je sve najbolje – radio za nas bez nas! Tako je i sa stvaranjem neprikosnovenog Vođe, na kojeg projektujemo sve, od uspona do padova, to je u suštini fantazmatska figura koja nam zaklanja pogled na nas same.

Građanin kao nosilac suverenosti mora moći konačno osvijestiti da to zaista jeste. Dočim je demokratija prazno mjesto moći za koju se bore različiti politički konkurenti. Koji, opet, postoje, jer ih mi biramo!

Ne zaboravimo da, ne snosi punu odgovornost sad već i bivši šef DPS-a za urušavanje sistema vrijednosti i pokušaja kreiranja nekog unutrašnjeg vještačkog poretka iskrivljene ideologije, nego i svi oni koji su ga podržavali u svemu što je činio, a polako izlazi na vidjelo da je mnogošta bilo mračno i izopačeno.

I te „vrijednosti“ valja prekinuti, i s njime se dokraja demokratskim praksama obračunati. U suprotnom, ostaćemo kuća na osami.