Politički analitičar Luka Radonjić kazao je u izjavi za “Blic” da od smjene DPS-a „odnosi Srbije i Crne Gore nemaju nivo tenzije koji su imali ranije, ali ne biljleže ni konkretnija pobošljanja kakva su građani očekivali“.
– Srbija i Crna Gora imaju bogato i sadržajno zajedničko državno iskustvo. Da li će se to iskustvo tretirati kao korisno nasleđe ili kao politički teret, zavisi od toga da li je ugao posmatranja istorijsko-državotvorni ili ideološko-propagandni odnosno zavisi od toga za koji će se ugao politički činioci opredijeliti. U poslednje dvije decenije, crnogorska vlast se odlučivala za ovaj drugi i to je škodilo odnosima dvije zemlje – kaže Radonjić za „Blic“ i dodaje:
– Očekivanja javnosti u Srbiji u pogledu Zdravka Krivokapića nisu bila nerealna i pretjererana, jer su se uglavnom oslanjala na njegovu predizbornu retoriku u okviru koje je obećavao snažno poboljšavanje odnosa između dvije zemlje. Slično je i sa očekivanjima građana Crne Gore koji su podržali listu na čijem je čelu Krivokapić bio. Ipak, dvodecenijsko nasljeđe Đukanovićeve vladavine, zatim pritisak struktura bivše vlasti i propagandni narativi prema kojima je Srbija „dežurni krivac“, očigledno su učinili svoje. Opšti je utisak da je Krivokapić u tom smislu morao pokazati više političkog samopouzdanja i lojalnosti građanima koji su ga podržali – kaže Luka Radonjić.
“Pokušaj djelova vlade da se dokažu javnosti koja je bliska DPS-u, neće im donijeti veliku podršku birača bivšeg režima, ali će ih udaljiti od birača koalicije “Za budućnost Crne Gore”
Očigledan je pokušaj djelova državnog vrha da se „dokažu“ jednom dijelu javnosti koja je bliska URA-i i DPS-u. Ipak, izvjesno je da na taj način Krivokapić neće dobiti veliku podršku od strane biračkog tijela bivšeg režima ili javnosti koja je okupljena oko URA-e, a sa druge strane to ga udaljava od birača koalicije „Za budućnost Crne Gore“ koja je dominantan subjekat u parlamentarnoj većini – kaže Radonjić za “Blic”.
Luka Radonjić vjeruje da u nasljeđu Đukanovićeve politike i pritisku koji proizvode strukture njegovog bivšeg režima i „mediji koji su antisrpski nastrojeni“ leži odgovor na pitanje zašto još uvijek nema povratka ambasadora Srbije u Crnu Gori, kao i posjeta najviših državnih zvaničnika.
“U tom smislu određene „igre formalnosti“ predstavljaju samo alibije za odlaganje rešenja. Treba imati u vidu da se u izvršnoj vlasti Crne Gore nalaze i ljudi koji su bili angažovani u bivšem establišmentu, kao i ljudi koji zbog dugog boravka u inostranstvu, nemaju jasnu sliku o situaciji u Crnoj Gori. Priča o povratku mladih i njihovo imenovanje na rukovodeće pozicije, čime su posebno bili impresionirani određeni opozicioni mediji u Srbiji, više je romansirana naracija bliska svima nama, nego što je praktično isplativa i efikasna priča. Crna Gora je jedan od dokaza za to, posebno zbog činjenice da je DPS predugo vladao. Pa promjene koje su očekivano „spore“, zbog onih koji ne poznaju situaciju, bivaju još „sporije” – zaključuje Radonjić.
