KRESANJE NEPRODUKTIVNE POTROŠNJE ILI PRIČA O MINISTARSKOJ FOTELJI
Piše Fidelity Consulting
Sjećate li se obećanja od smanjenju neproduktivne potrošnje za 150-200 miliona eura godišnje?
E pa juče smo dobili POVEĆANJE neproduktivne potrošnje kroz rekordno povećanje broja ministarstava koji su se kidali i prespajali kako bi se zadovoljili klijentelisticki apetiti društava sa neograničenom neodgovornošću koje se samo zovu političkim partijama.
U zemlji gdje logika prestaje tamo gde počinju vijesti, gdje su kafane parlament, a parlament teatar besmisla, dogodio se čudesan preokret u ekonomskoj politici: ministarska fotelja postala je nova valuta.
Ova inovacija, koja se može mjeriti sa otkrićem točka ili domaće rakije, uvela je novu eru blagostanja (za njih nekolicinu) i haosa (za sve nas ostale).
U jeku ovog revolucionarnog ekonomskog poteza, CBCG je objavila kursnu listu: jedna ministarska fotelja (MF) iznosi tačno dvije hiljade eura, petnaest hektara državne zemlje, jednu kupljenu diplomu na tuđe ime i tri nelegalno podignute zgrade sa naknadnom dozvolom za legalizaciju.
Naravno, postoji i kurs na crnom tržištu, gdje je vrijednost MF znatno viša, posebno ako fotelja dolazi sa ugrađenim maserom i automatskim ometačem signala kritike.
Mnogi su se pitali kako je došlo do ove promjene. Odgovor je jednostavan: inflacija je pojela eura koji je nedostižan kao i politički moral nove elipte, pa su vrli lideri smislili da uvedu nešto za šta postoji realna potražnja – ministarske fotelje.
Znate već: ministarska fotelja nije samo komad namještaja; ona je simbol moći, statusa, i – što je najvažnije – ekonomske stabilnosti.
Dodatno, svaka ministarska fotelja dolazi sa setom privilegija: bijesni službeni automobil, mister vozač, nezaboravni neograničeni budžet za reprezentaciju i mogućnost da u svakom trenutku, bez ikakvih posledica, kažete nešto besmisleno i ispadnete pametan.
Naravno, kao i kod svake valute, postoji opasnost od falsifikata. Već su zabilježeni slučajevi prodaje lažnih fotelja na buvljacima (a gdje drugo) koje, umjesto prave kožne presvlake, imaju imitaciju iz kineske fabrike.
Vlada je brzo reagovala i uvela rigorozne mjere – svaki kupac ministarske fotelje mora proći kroz detaljnu provjeru, koja uključuje poligrafski test, DNK analizu i kurs iz osnovnog ponašanja nezajažljivog političara.
Dok se narod bori sa svakodnevnim problemima, novoformirane elite, koje su nam obecavale sve suprotno od onoga što sada rade, debelo uživaju u svojoj luksuznoj valuti.
Ministarske fotelje se prenose s koljena na koljeno, a neki čak planiraju da ih stave u svoje testamente. „Sine, ostavljam ti ovu ministarsku fotelju kao znak naše porodične časti i tradicije. Koristi je mudro i nikad, ali nikad, ne zaboravi da se smješkaš za kamere i izigravas ludilk,“ glasila je poslednja želja jednog iskusnog političkog veterana.
I tako, dok svijet ide naprijed, Crna Gora ponosno korača unazad, sa ministarskom foteljom kao novim svetionikom svoje trač ekonomije.
Jer, zašto bi se trudili da izgrade nešto konkretno kada mogu da sjede, uživaju i ponizavaju građane koji su ih glasali.
Malo li je na ovu skupoću?