Bošnjačko vijeće uveliko je pokrenulo kampanju vezano za popis stanovništva, domaćinstava i stanova, pa su se na pola puta naprasno sjetili da zatraže odlaganje tog procesa.
U brojnim gradovima Crne Gore (od Bara do Rožaja) osvanuli su bilbordi kojima je ova organizacija podučavala Bošnjake kako da se izjasne na predstojećem popisu. Na istima se građanima muslimanske vjeroispovijesti sugerisalo da se izjasne kao Bošnjaci, čija je vjera islam i koji govore bosanskim jezikom.
Naravno ove poruke su slate u ubjeđenju da će se popis održati, kako je prvobitno bilo planirano, od 1. do 15. novembra.
Međutim, negdje na pola puta kampanje, sredinom oktobra, Bošnjačko vijeće se povlači i stidljivo počinje tražiti odlaganje popisa stanovništva.
Ne treba biti previše inteligentan i shvatiti da se promjena stava ovog nacionalnog vijeća poklapa sa početkom DPS-ove akcije bojkota popisa. A kako članovi Bošnjačkog vijeća mahom dolaze iz redova BS-a, DPS-a, SDP-a i SD-a, onda ne treba nikog da čudi što se vijeće pridružilo opstrukcijama najveće opozicione partije.
Na čelu ovog vijeća se nalazi Suljo Mustafić, donedavno visoki funcioner BS-a i ministar u DPS-ovim vladama, dok se kao članovi vode lider BS-a Ervin Ibrahimović i poslanici te partije u parlamentu, kao i predsejdnici opština kojima rukovode kadrovi BS-a.
To samo potvrđuje da najuticajniji politički, kulturni i vjerski predstavnici Bošnjaka i dalje sviraju po DPS-ovim notama i da se u njihovom budućem djelovanju ništa neće mijenjati, iako su se okolnosti u Crnoj Gori u poslednje tri godine itekako promijenile.
Zbog lukrativne kratkovidosti svojih društveno-političkih predstavnika, najviše će ispaštati sami Bošnjaci koji i dosada nisu imali mnogo koristi od njih. Uostalom, među Bošnjacima ima najviše onih koji su u minule dvije, tri decenije uzimali karte u jednom smjeru kada su napuštali Crnu Goru.
Umjesto da se brinu za one koji su ostali na svojim vjekovnim ognjičatima, BS i BV mnogo više pažnje i značaja pridaju svojim sunarodnicima koji žive van Crne Gore zahvaljujući politici njihovih partnera iz DPS-a, SDP-a i kasnije SD-a. Njihovi zahtjevi za beskonačnim odlaganjem popisa samo idu u prilog ovoj tvrdnji, jer valjda bi trebalo da je bošnjačkoj društveno-političkoj eliti u interesu da zna koliko njihovih sunarodnika živi u Crnoj Gori, kako bi istima mogli pomoći u narednom perodu, naravno, pod uslovom da se oni tim rukovode u svom javnom djelovanju. Način na koji su vodili pregovore o formiranju vlade, pokazuje da to nije bio slučaj.
Međutim, dok god Mustafić, Ibrahimović i ostali „viđeniji“ Bošnjaci budu „vodili računa“ o pravima Bošnjaka kroz prizmu DPS-a i sopstvenog stambenog zbrinjavanja, udio u stanovništvu bošnjačkog naroda u Crnoj Gori nastaviće da opada.
Jedna od poruka Ibra i družine je :Čuvajmo vjeru kao što su čuvali naši preci.