Kraj ere Kastro: Ne očekuju se veće promjene

Najavom Raula Kastra (Castro) da se povlači s visoke funkcije na Kubi dolazi kraj ere tokom koje su više od 60 godina ostrvskom zemljom vladali on i njegov harizmatični brat Fidel.

Ipak, uprkos sve glasnijim zahtjevima za većim ekonomskim i političkim slobodama, kao i brutalnoj ekonomskoj krizi s nestašicama osnovnih namirnica, ne očekuje se da će odlazak Kastra brzo dovesti do većih promjena, dok se vjeruje da će on i dalje biti iza značajnih odluka, pišu svjetski mediji.

Bijele košulje umesto uniformi
Šezdeset dvije godine pošto je grupa revolucionara stavila Kubu na put sukoba s Vašingtonom, posljednji od braće Kastro, istaknutih figura Hladnog rata, najavio je da će prepustiti zvaničnu vlast odlaskom s funkcije prvog sekretara Komunističke partije, piše Vašington post (The Washington Post).

Odlazak Raula Kastra, koji će ostati upamćen kao manje razmetljiva, staloženija ličnost od svog brata koji je umro prije četiri i po godine, završava eru u kojoj je, kako ističe list, kubanski sistem preživio – ako ne i bujao – kroz decenije napetih sučeljavanja s američkim predsjednicima od Džona Kenedija (John F. Kennedy) do Donalda Trampa (Trump).

Raul Kastro odlazi pošto je pokrenuo važan period političkih i ekonomskih promjena, mada, prema navodima Vašington posta, za većinu Kubanaca one nikada nisu otišle dovoljno daleko i nisu uspjele da spriječe da karipska država zaroni u najbrutalniju ekonomsku krizu od propasti Sovjetskog Saveza.

Kastro je počeo tranziciju vlasti prije tri godine kada je funkciju predsjednika – koju je 2011. preuzeo od brata Fidela – prepustio svom izabranom nasljedniku Migelu Dias-Kanelu (Miguel Diaz-Canel), 60-godišnjem inženjeru koji je nastojao da otjelotvori novu generaciju kubanskih lidera i koji je zamijenio maslinasto zelenu uniformu Kastrovih bijelom košuljom, uz prihvatanje društvenih medija.

Mada neki smatraju da bi Kastrov odlazak mogao da ukloni osjećaj neranjivosti komunističke države koju su on i njegov brat oličavali, Vašington post ukazuje da kratkoročno malo ko vjeruje da će njegovo penzionisanje dovesti do velikih političkih promjena, dok stručnjaci kažu da će vjerovatno nastaviti da donosi bitne odluke, pošto će biti konsultovan o važnim pitanjima, posebno o bilo čemu u vezi sa SAD.

Kontinuitet
Raul Kastro iza sebe ostavlja demoralizovanu zemlju koja se bori sa sve većim nestašicama hrane i rastućim nezadovoljstvom, ukazuje Volstrit džurnal (The Wall Street Journal), dodajući da situaciju dodatno komplikuje to što se Kastrov nasljednik Dias-Kanel s izazovima suočava bez prestiža generacija revolucionarnih vođa.

Dias-Kanel će morati da balansira između zahtjeva mnogih Kubanaca za većim ekonomskim i političkim slobodama s otporom promjenama kod tvrde linije vojnih i partijskih zvaničnika, ocjenjuje američki list, ističući i da je kongres, na kojem je Kastro najavio povlačenje, označen kao “kongres kontinuiteta”.

Kastro je u petak, 16. aprila, u govoru na kongresu Komunističke partije, gdje je najavio povlačenje, podvukao da postoje jasne linije koje Kuba neće preći dok nastoji da popravi svoju ekonomiju “jer bi to dovelo do uništenja socijalizma”.

Teška vremena Kube podsjećaju na najmračnije dane u godinama poslije sloma njenog pokrovitelja SSSR-a, ukazuje Volstrit džurnal, dodajući da se kubanska ekonomija smanjila za više od trećine, s procenama nekih ekonomista da je inflacija na oko 500 odsto, dok su sve veće nestašica hrane primorale neke očajne stanovnike da jedu mačke.

Posljednjih mjeseci, sve veća frustracija zbog pogoršanih uslova življenja prelila se u proteste koji su izgleda zatekli kubanski režim, piše list uz ocjenu da demonstracije predstavljaju veću prijetnju apsolutnoj kontroli vlade pošto Kubanci sada mogu da pristupe internetu preko mobilnih telefona, što im omogućava da organizuju spontane proteste i razmjenjuju informacije o hapšenjima preko društvenih medija.

Korak u nepoznato
Kada je Raul Kastro prošle nedelje saopštio da se sprema da se povuče s vrhovne pozicije na Kubi, iznio je upozorenje naciji koja je sve više podijeljena oko nasljeđa komunističke revolucije: izbor je između kontinuiteta ideala revolucije ili poraz, ističe Njujork tajms (The New York Times), ukazujući da će Kuba zakoračiti u nepoznato pošto prvi put poslije više od 60 godina u liderstvu neće imati Kastra.

Raul Kastro iza sebe ostavlja zemlju rastrgnutu ekonomskom krizom, ali i s dubokim generacijskim raskolom, piše list. Stariji Kubanci, koji se sjećaju siromaštva i nejednakosti prije braće Kastro, i dalje su odani revoluciji, dok su mlađe generacije odrasle s dostignućima socijalizma, uključujući pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, nezadovoljne njegovim ograničenjima – oni zahtijevaju manje vladine kontrole i više ekonomskih sloboda.

Kada su braća Kastro pokrenula narodni ustanak, oni su iskoristili duboko nezadovoljstvo mnogih Kubanaca tadašnjom korumpiranom vladajućom elitom, koja ne samo što je bila otuđena od većine Kubanaca, već nije ni pokazivala brigu zbog teških životnih uslova većine sunarodnika. Decenijama kasnije, ističe Njujork tajms, braća Kastro i njihova Komunistička partija su bili pod kritikama običnih Kubanaca da su odvojeni od njih.

S druge strane, ocjenjuje Njujork tajms, detalji o budućnosti Kube ostali su nerazrešeni na ovogodišnjem kongresu na kojem je Raul Kastro najavio povlačenje. Nad kongresom se takođe nadvila nedavna promjena u Bijeloj kući i pitanje kakve izazove donosi Kubi nova administracija Džoa Bajdena (Joe Biden).

Bajden je kao potpredsjednik Baraka Obame (Barack) pomogao u normalizovanju odnosa SAD i Kube, što je omogućilo uplate doznaka i ukidanje ograničenja na putovanja. Ta politika je opet preokrenuta u Trampovom mandatu i ekonomske dobiti Kube su brzo izbrisane. Mada je Bajden tokom predizborne kampanje obećao novo otopljavanje u odnosima, njegova administracija je manje zagrijana za tu ideju poslije loših rezultata demokrata na izborima u Floridi, pošto su Amerikanci porijeklom s Kube podržali Trampovu politiku, objašnjava Njujork tajms.

Druga violina i lice Kube
Raul Kastro je veći dio svog života bio druga violina bratu Fidelu, prvo kao gerilski komandant, a poslije kao visoki funkcioner socijalističke vlade. Ipak, u posljednjoj deceniji, Raul je bio lice komunističke Kube, njenog prkošenja pokušajima SAD da promjene socijalistički sistem, ali i napora za zbližavanje s dugogodišnjim neprijateljem, piše Asošiejtid pres (Associated Press).

Sada 89-godišnji Raul Kastro se 1953. pridružio svom harizmatičnom starijem bratu u skoro samoubilačkom napadu na kasarnu Monsada u Santjagu, poslije čega je preživeo represiju snaga diktatora Batiste.

Raul Kastro, koji je dugo smatran pravovjernijim komunistom od svog brata, bio je na glavnom frontu gerilskog rata pod vođstvom Fidela za rušenje Batiste. Poslije je dugo bio šef oružanih snaga i na kraju ga je Fidel imenovao za nasljednika.

Kada se 2006. Fidel Kastro razbolio, Raul je preuzeo funkciju predsjednika, mada je formalno to postao 2008, a na čelo Komunističke partije je došao 2011. Nastavio je jednopartijsku vladavinu, istovremeno ublažavajući neka ograničenja privatnog preduzetništva koja su gušila ekonomiju.

S ulaskom predvodnika revolucije u sedmu i osmu deceniju života, promjena komande je bila neizbježna, pa je 2018. godine Raul Kastro predsjedavanje državom prepustio 60-godišnjem Dias-Kanelu za kojeg se očekivalo da će ga naslijediti i na mjestu šefa partije.

Očekivana, ali istorijska odluka
Najava Raula Kastra da će se povući i privesti kraju 62 godine vladavine Kastrovih, na Kubi jedva da je izazvala reakciju, iako je poslala talase širom svijeta, ističe Gardijan (The Guardijan).

Kubanci su očekivali takvu odluku, a za one koji se muče da kupe hranu u sve težim vremenima, postoje sumnje u pogledu promjena koje će ona donijeti.

“Mislim da neće biti značajnih promjena u bliskoj budućnosti”, rekao je za Gardijan jedan Kubanac. “Ne dok stara garda ostavlja sjenku i uticaj na kubansku politiku”.

Umjesto promjena na vrhu, njega, kako piše britanski list, više zanima vijest da je piletina primijećena u jednoj prodavnici koja prima kubanske pesose umjesto američkih dolara. Tamo se stvorio ogroman red zbog čega je došla policija da održi mir.

Iako je cijela ostrvska država znala da će se jednog dana desiti da na čelu države prvi put od 1959. bude neko drugi umjesto Kastra, ovaj trenutak ipak nije ništa manje istorijski ili simboličan, ocjenjuje BBC.

Realnost je ipak, ukazuje britanski javni servis, da će se, makar kratkoročno, malo toga promijeniti.

Jedno je ipak sigurno, dodaje BBC – riječi Raula Kastra na kongresu da drži “jednu nogu u uzengijama” znače da će ostati uticajan iza kulisa. A ponavljanje vječne posvećenosti socijalizmu, znači da i kod njegovog nasjlednika političke promjene ostaju malo vjerovatne kao i pod njegovim pokojnim bratom Fidelom.

‘Kastrizam ostaje’
Kubanski disidenti optužili su vlasti da su im presjekle pristup internetu i onemogućile izlazak iz kuća tokom kongresa Komunističke partije na kojem su partijski lideri osudili obnovljene pokušaje “kontrarevolucije” na onlajn platformama uz američku podršku, prenosi Rojters (Reuters).

Uvođenje interneta omogućilo je Kubancima novu platformu da izraze svoje frustracije jednopartijskim sistemom koji strogo kontroliše javni prostor i pokrenulo osnivanje nedržavnih medija nasuprot državnom monopolu nad masovnim medijima.

Kastro je u uvodnom govoru na kongresu upozorio da “kontrarevoluciji” nedostaje podrška ili vođstvo naroda, ali da je spretna u manipulisanju internetom. On je rekao da kontrarevolucionari pokušavaju da se infiltriraju i manipulišu određenim umjetničkim i vjerskim grupama u pokušaju da slome nacionalno jedinstvo, poslije čega je usvojena rezolucija s ciljem da se ojača “revolucionarni aktivizam” na društvenim mrežama.

Mnogi od onih koji su tokom kongresa žalili na proganjanje od države pripadaju disidentskom umjetničkom kolektivu Pokret San Isidro i grupi umetnika, mislilaca i novinara 27N koji su proistekli iz rijetkog protesta nekoliko stotina ljudi ispred ministarstva kulture 27. novembra. Obje grupe pozivaju na veće građanske slobode i novo su lice kubanske opozicije u zemlji koja je ponosna na svoju bogatu umjetničku scenu i u kojoj su se tradicionalne političke opozicione grupe borile da dobiju uporište.

“To što se Raul povlači ne znači da će doći do promjena”, rekla je za Rojters svjetski poznata umjetnica Tania Brugera (Bruguera), navodeći da su ona i drugi članovi 27N sprečavani da izlaze iz kuće i privođeni na saslušanje još od osnivanja te grupe.

S druge strane, ističe Rojters, u uredničkom komentaru na nedržavnom internet portalu 14ymedio piše “Kastro odlazi, ali kastrizam ostaje”.

Izvor: RSE