KOPANJE

Od svih ovozemaljskih poslova na koje smo osuđeni mi, poniženi i uvređeni, jedino – kopanje ima smisla.

Princeza Elizabeth, nicknamed Sisi, ima fragment u kojem piše da – smrt baštovani u njoj. Pročitavši ovo, Sioran se zaludio ovom usamljenicom koja je praktikovala da se ispriča sa jednim drvetom i ispovijedi Okeanu.

Za filozofiju se kaže da nas priprema za smrt (Grci su je tako razumjeli, što je više nego dovoljno), šta onda reći za – kopanje?

Kad bih birao, da li poput egipatskih monaha smrtni vijek provesti posmatrajući kroz prozor pustinju u iščekivanju nečeg/nekog, ili se, pak, latiti lopate i kopati, birao bih ovo drugo. Em bih zaradio žuljeve, em osjetio stvarni smisao ovog života.

Marsel Dišan ima genijalnu skulpturu nazvanu – „In Advance od the Broken Arm“. Guglajte, proširite kopači svoj kulturni komfor, pogledajte dokle je umjetnost prokopala, zahvaljujući jednom geniju kojeg nije Pariz, nego ga je Kalifornija razumjela i prihvatila.

Zašto džogirati, tjerati tijelo da trči, kad možeš kopati, uzduž i poprijeko, ako već nemaš zemlje (jer kapitalizam sa svojom ekspertskom i apstraktnom administracijom ne vrši samo oporezivanje, nego oduzimanje zemlje, pitajte vinogradare iz susjedne nam Hrvatske), iskopaj rupu u sopstvenoj sobi, kao Arto. Ili se iznajmi pa kopaj do Višeg Suda, budući da je dnevnica više hiljada evra.

Jedan filozof je primjetio na kraju tunela svjetlo, ali je dodao da ono dopire od voza koji nam hita u susret. Imajte ovo na umu.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)