Koncesiono gazdovanje šumama državu koštalo 20 milijardi

Gašenjem nekadašnjih državnih šumskih preduzeća i prelaskom na koncesiono gazdovanje šumama, država je izgubila oko dvadeset milijardi eura, odnosno dvadeset auto-puteva po cijeni po kojoj je izgrađeno sadašnjih četrdeset kilometara najteže dionice kroz Crnu Goru. To je računica koju za Portal RTCG slikovito dočaravaju u NVO “Udruženje drvoprerađivača” u Plavu do koje, kako kažu, nije teško doći.

“To znači da je država izgubila oko 800 kilometara autoputeva, i to na ovakvoj dionici, koja je bila najteža za gradnju. S druge strane, to znači da su toliku dobit ostvarili koncesionari u proteklih dvadeset godina, i taj novac je, uglavnom, izašao iz Crne Gore. Mi smo imali samo polufinalnu proizvodnju, dok su države u našem okruženju, od naših šuma, razvijale finalnu proizvodnju i ostvarivale najveću dobit”, kazali su Portalu RTCG u ovom udruženju građana.

Oni naglašavaju da je ovo samo računica na najminimalniju količinu posječenog drveta na godišnjem nivou, od 500 hiljada kubika drveta, a u nekim godina etat (godišnja sječa), iznosio je oko 900 kiljada kubika, pa čak i milion kubika.

Kada bi se, prema njihovim riječima, uzela kao primjer protekla, 2022. godina, u kojoj je posječeno 632 534 metara kubnih šume, krajnja dobit, u finalnom proizvodu, iznosila bi 1,5 milijardi eura.

“Ako bi 632.534 kubika prodali kao drvo za ogrijev to bi iznosilo oko 37.952.000 eura. Ukoliko bi ova količina drveta bila prerađena, odnosno poluprerađena u građevinski materijal, pri čemu je srednja vrijednost metra kubnog daske je oko 250 eura, vrijednost tog drvnog materijala bi bila oko 158.133.000 eura. Finalnom proizvodnjom, recimo proizvodnjom namještaja, vrijednost jednog metra kubnog bi bila između 1.500 do 2.500 eura, što na količinu od 632.534 kubika drvne sirovine iznosi od 948.801.000 do 1.581.335.000 eura”, kažu u “Udruženju drvoprerađivača” iz Plava.

Pretpostavlja se da bi na ovu količinu posječenog drveta, vrijednost piljevine i tehničkog otpada poslije prerade u pelet, bila između 10 i 20 miliona eura.

U tom sjevernom gradu je gašenjem tadašnjeg državnog droprerađivačkog i šumskog preduzeća ŠIK “Bor”, i prelaskom na koncesiono gazdovanje šumama, bez posla ostalo oko trista radnika.

“To preduzeće, sa imovinom od 7,5 hektara zemljišta, kompletnom mehanizacijom za izvlačenje, utovar i transport šume, kao i fabričkim postrojenjima, prodato je za svega 280 hiljada eura. Sada vidite u ostalih jedanaest gradova na sjeveru države koliko je radnika ostalo bez posla i za koliko su prodata državna preduzeća, i vidjećete kolike su razmjere te štetne politike gazdovanja šumama koja je kreirana prvih godina poslije dvijehiljadite”, kažu u ovom udruženju.

Plavski drvoprerađivači, kao i njihove kolege u svim sjevernim gradovima, smatraju da najavljena borba protiv šumarske mefije ne smije biti kozmetičke prirode, već se moraju praviti radikalni rezovi.

“Baš kao i tada, kada je napravljen radikalane rez i pogašena državna preduzeća, i sada se mora krenuti radikalno. Za početak bi se moralo formirati jedno preduzeće. Kao što je Morsko dobro na jugu Crne Gore, na sjeveru bi se moglo zvati Šumsko dobro. Bilo je i predloga da se to preduzeće zove Banka drveta. To preduzeće bi se u svakoj opštini bavilo samo sječom i izvlačenjem šume na jedan lager, odnosno klasifikacijom na prvu, drugu i treću klasu, drvetom za ogrijev, ostatkom za proizvodnju peleta”, kažu oni.

Na ovaj način bi se dobilo najmanje dvije hiljade radnih mjesta, samo na ovom nivou šumarske djelatnosti.

“Razvojem poluproizvodnje i finalne proizvodnje, dobilo bi se ko zna još koliko radnih mjesta, a dobit koja bi ostajala u Crnoj Gori samo bi se uvećavala”, smatraju u NVO “Udruženje drvoprerađivača” Plav.

Na čitavom sjeveru Crne Gore, šumama u proteklih skoro dvadeset godina gazdovali su, a trenutno, uglavnom, i dalje gazduju, svega nekoliko preduzeća koja su bila bliska tadašnjim državnim vlastima, i koja se mogu pobrojati na prstima jedne ruke.

Ove kompanije su gazdujući šumama, izvlačile dobit iz računice koju izvode plavski droprerađivači, dok su drugi, kako kažu, u šumu mogli poći samo u lov, kada nije zabran. Ili eventualno preko ovih pet preduzeća, dobiti neki „manji“ dio kolača.

„Meni je jasno zašto ja nisam mogao dobiti koncesije. Od mene niko ne bi mogao dobiti dobiti stanove, auta i druge poklone. A zamislite kada neko zaradi pet ili deset miliona miliona eura, šta je za njega jedan stan u Budvi, Podgorici, Beogradu, ili bilo gdje“, kaže jedan od plavskih drvoprerađivača.

Vlada Crne Gore je najavila da će na današnjoj sjednici raspravljati o borbi protiv takozvane šumarske mafije i mogućnostima za formiranje jednog državnog preduzeća u šumarstvu.

Plavski drvprerađivači su računicu za Portal RTCG izveli da bi, kako kažu, običnim građanima, koji nemaju predstavu o kakvim razmjerama štete se radi, predstavili sliku izgubljene vrijednosti za proteklih dvadeset godina, koja bi, pretvorena u autoput, iznosila oko 800 kilometara.

 

 

(RTCG)