Komnenović: Niko ne guši kulturu u Tivtu!

Niko ne guši kulturu, gasi Purgatorije ili ugrožava rad CZK Tivat kao što nikome nije ideja da se neki od programa ne održavaju na sceni Atrijuma Buća, niti je to iko ikad rekao, kazao je predsjednik opštine Željko Komnenović na današnjoj pres konferenciji povodom uklanjanja male scene iz Atrijuma Buća.

On je podsjetio da je rečeno da je način korišćenja toga prostora nespojiv sa zakonskim odredbama i sa zaštitom možda najvažnijeg kulturnog dobra koje se nalazi na teritoriji Opštine Tivat.

„Stručni apsekt čitavog problema je sasvim jasan i nedvosmislen, druga je stvar što neko pokušava populistički da problematizuje određene stvari. Dosta teških riječi je bilo prethodnih  dana, takođe bez ikakve potrebe, a sa ciljem da se Muzej i rukovodstvo Opštine prikažu kao neki divljaci koji uništavaju kulturu u gradu. Čak ljudi misle da uklanjamo i veliku scenu Ljetnje pozornice, a sve to zbog natpisa u medijima”.

Komnenović je poručio da za razliku od  nekih drugih on ima viziju kako to treba da izgleda, te da se oni  bore da se zadrži status QUO koji je bio i koji nije bio dobar.

“Ovo je priča koja je naslijeđena, kada je CZK imao u sastavu današnju izdvojenu Biblioteku i Muzej. Kako su to koristili vidimo danas, kao depo, garderober, a kulu kao scenografiju. Ja se apsolutno slažem da je jedinstven ambijentalni prostor, kako i neće kad kula iz 14. vijeka obitava tamo kao scenografija. Juče sam vidio da su prikazivali neke klipove gdje se ja pojavljujem kao predsjednik opštine, zašto me nisu prikazali kao predsjednika Matice Boke koji je na istom tom prostoru desetine projekata promovisao. Ja sam se bavio kulturom, čak i ti isti koji pričaju su sa mnom realizovali te iste programe”.

On je ponovio da se moraju se poštovati zakoni i pravila I podsjetio da je korišćenje te scene  sasvim jasno definisano skupštinskom odlukom iz 2019.

“Kako će se korisiti odlučiće se odlukom onoga ko gazduje, to je Muzej. Pa nije Buća naša kuća, nego je Buća kuća Muzeja i galerije. Potpuno je nenormalno da neko drugi traži taj prostor i gasi muzejsku djelatnost. Pa nije ova vlast odvojila Muzej i galeriju, neka druga je to uradila. Bili su u obavezi da sačine sporazum o načinu korišćenja tog prostora, nikad ga nisu sačinili. Volio bih da mi pravno odgovore kako jedno pravno lice naplaćuje ulaznice za događaj koji se odvija na prostoru čiji je korisnik drugo pravno lice. Sve je kristalno jasno”.

Komnenović je naglasio da će se prostor Atrijuma ljetnjikovca Buća koristiti u skladu sa zakonima koji tretiraju tu oblast i na način što će se tražiti mišljenje Zavoda za zaštitu spomenika culture.

„ Od kad smo mi došli na vlast, sredstva koja se izdvajaju za rad CZK se konstatno uvećavaju I ove godine sui m budžetom predvižena sredstva od oko 850 hiljada. Moram reći da prošlogodišnjim izdanjem Purgatorija nijesu zadovoljni ni sponzori a  nisam ni ja. Moramo izvršiti diverzifikaciju kulturnih projekata, ne zbog razvoja nego i zbog činjenice što Opština Tivat, zajedno sa Budvom, konkuriše u projektu Evropska prijestonica kulture za 2028. godinu. Mislite da će neko iz EU dati zeleno svijetlo za takvu kandidaturu kad vidi određene stvari u okviru kulturnih dobara, pa sigurno da neće”.

On je kazao da lokalna vlast radi na strategiji razvoja kulture u narednom periodu, pa će i najveći kritičari i „instatnt“ revolucionari dati svoj doprinos konačno za nešto. Istako je da povratka na staro nema i neće ga biti.

“Glavna scena CZK neće biti Atrijum ljetnjikovca Buća, ne može biti. Centar ima tri prostora u koji je Opština uložila velike pare pa ih molim nek ih koriste. Ljetnja pozornica u Lastvi se radi, naći će se prostor i za privremenu malu scenu, koristiće se i Atrijum, a sa strateškim sponzorima smo dogovorili da se dio programa organizuje u Portu i Luštici. Pa nije to posao Opštine, nego Centra za kulturu. Ali opet smo krivi za gašenje kulture. Što se mene tiče, kulturni monopolisti neće postojati. Odluke će se donisiti ovdje u Tivtu zajedno, a ne u Beogradu i drugim gradovima, bez obzira na to koliko cijenim njihovo djelovanje u programu Purgatorija“, rekao je Komnenović.

Direktorica Muzeja i galerije, Danijela Đukić, kazala je da je ta ustanova ispoštovala sve procedure te da je direktorica Centra za kulturu na sastanku 8. Novembra upoznata sa namjerom da se scena ukloni I da oni imaju zakonski rok od 7 dana da to učine.

“Tada, 8. Novembra, direktorica CZK Dijana Sindik je kazala da lokacija mora biti negdje u centru, nije negodovala”.

Đukić je istakla  da je Elaborat iz 2013. godine je validan.

„On je u nekim drugim segmentima nedovršen, ali sigurno ne u onim djelovima koji objašnjavaju šta je devalvacija, devastacija i gdje su sve problemi“- kazala je Đukić i pokazujući fotografije “šta je CZK dao Muzeju”.

„Ako su je koristili trebali su voditi računa o tome. Kapela Svetog Mihovila nije pušionica niti svlačionica, niti će da bude, nemamo tu djelatnost u Statutu, nismo „Beauty hair salon“. Zaposleni su napuštali kancelariju da bi se otvorio „Beauty hair salon“, a mi sjutra treba da odgovaramo za dokumentaciju, a back stage u depou ne može da bude jer su tu predmeti gostujućih izložbi. Ko će da odgovara za predmete gostujućih izložbi? Mi. Nećemo, ne možemo, ne smijemo. Ovdje je etički kodeks IKOM-a, sve tu jasno piše. Muzejske zbirke su desetkovane, korištene su za predstave i taj opis dugogodišnje nebrige dala mi je prostora da kažem da nema daljeg razgovora. Srednjovjekovna kula nije stovarište, ona mora biti u funkciji muzeja i izložbenog prostora”.

Gordana Ražnatović  diplomirani inženjer arhitekture konzervator istakla je da u elaboratu o revalorizaciji nepokretnog kulturnog dobra iz 2013.g., konstrukcija male scene je od tima stručanjka prepoznata kao devastacija, gdje se navodi sledeće:

“Dvorište kompleksa je devastirano metalnim konstrukcijama za reflektore, plastičnim sedištima i drvenim scenskim podijumom, za potrebe pozorišne produkcije”.

Ona ističe i da su ovim dokumentom predložene sledeće mjere zaštite, namjena i način čuvanja, održavanja i korišćenja dobra :

–   Iznaći mogućnost održavanja predstava male scene na nekoj drugoj atraktivnoj lokaciji;

–   Osloboditi dvorišni prostor metalnih i drvenih konstrukcija za potrebe pozorišne produkcije

–   Uraditi projekat uređenja dvorišnog prostora, sa namjenom izlaganja skulptura na otvorenom, lapidarijum i sI.

–   Polomljene stubove pergole konzervatorski tretirati i formirati kolonadu u uređenom dvorištu.

Ražnatović je kazala da je konstrukcija scene urađena bez prethodno pribavljenih konzervatorskih uslova, bez konzervatorskog projekta i njegove saglasnosti od nadležne institucije, što je nedopustivo za bilo koje kulturno dobro.

“Ovakva scena ne zadovoljava osnovne potrebe ni glumaca a ni gledaoca jer nema osnovne uslove za funkcionisanje koje ovakav tip prostora zahtijeva prema propisima, odnosno pomoćne prostorije, garderobu, šminkernicu, kafe kuhinju toalete i sl. Takođe nisu obezbeđeni bezbjedonosni uslovi o protivpožarnoj zaštiti, evakuaciji u slučaju opasnosti, uzemljenje metalne konstrukcije kao ni statički proračun i projekat elektroinstalacija, tj. sve ono što je projektom trebalo biti definisano”.

Arhitekta konzervator  Srđan Marlović, jedan od aktera konzervatorskih radova na Kuli Buća je istakao da jedna od prvih stavki u elaboratu je uklanjanje male scene.

“Jedna od veoma značajnih kategorija u zaštiti kulturnih dobara je vizuelno zagađenje. Zakon i doktrina arhitektonske i urbanističke konzervacije to jasno definiše. Upotreba svih elemenata u prostoru, artefakta,  složenih struktura koje remete čitljivost integriteta kulturnog dobra smatraju se vizuelnim zagađenjem. To može biti i neadekvatno posađeno zelenilo, koje blokira pogled na kulturno dobro. Samim činom blokiranja pogleda na kulturno dobro, vi blokirate čitljivost njegovog integriteta. Vaša svijest neće detektovati elementarnu kulturnu vrednost dobra.

Dakle, veoma je važno kako prezentujete kulturno dobro”.

On je istakao da sam čin da se treba scena demontirati nije automatski izbacio sve mogućnosti da se bilo kakav oblik kulturnog dešavanja desi u tom uslovno rečeno javnom prostoru, već je dao do znanja onome koji upravlja tim dobrom da način na koji je scena postavljena nije adekvatna, jer remeti percepciju kulturnog dobra.

“Sama činjenica da je scena definisana kao montažno-demontažna struktura govori o njenoj prirodi, o tome da se ona montira i demontira. To sve govori o njenom privremenom karakteru, a vi onda morate da je u jednom momentu demontirate. Da je ova scena postavljena samo u trenutku kad je potrebno, mi bismo došli do toga da se angažovanjem određenih radnika demontira. Ako je jednom godišnje montirate i demontirate onda ne devastirate kulturno dobro, jer je tu samo jedan kratak period, a činom demontaže biste shvatili da se elementi scene i gledališta vremenom habaju, pa biste morali da ih održavate i samim tim bi ta scena posle 20 godina izgledala novo i privremeno”.

Nukleus savremenog Tivta je kompleks Buća, samim tim čitav prostor ima potencijalno arheološko nalazište. Nismo mogli sagledati sve mogučnosti tog prostora. Kad ga budemo očistili, sagledaćemo sve njegove potencijale i da li postoji mogučnost da se tu odigravaju sadržaji, koji sobom vuku i neku kamernu predstavu. Vrlo je moguće da će za sve to biti prostora, ali ne na onaj način na koji smo navikli do sada, zaključio je Marlović.