Komitet za eliminaciju diskriminacije žena potvrdio višestruku i intersekcijsku diskriminaciju djevojčica i žena s invaliditetom: Država da sprovede adekvatne i odlučne mjere

Komitet za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) objavio je svoja Zaključna razmatranja u odnosu na treći periodični izvještaj države i ukazao na loš položaj i zaštitu žena u brojnim oblastima, a među njima posebno djevojčica i žena koje pripadaju manjinskim i marginalizovanim grupacijama.

Očekujemo da će svi prisutni/e tokom zasijedanja Komiteta u Ženevi, kao i sve druge nadležne institucije crnogorku javnost, u skorijem roku, upoznati sa tim koje će mjere, aktivnosti i radnje preduzeti na adekvatnijoj zaštiti žena, posebno žena s invaliditetom, uključujući svakako žene s invaliditetom koje su istovremeno pripadnice Romske i Egipćanske populacije, iz ruralnih područja i one koje istovremeno pripadaju drugim manjinskim grupacijama žena, odnosno sve one koje su višestruko i intersekcijski diskriminisane.

U dijelu pozitivnih aspekata, Komitet jedino pohvaljuje napore države na sprovođenju zakonodavnih reformi, zatim uspostavljanju institucionalnog okvira i usvajanje javnih politika, odnosno strateškog okvira. Međutim, u ovom dijelu se ne navodi nijedan pozitivan aspekt u vezi sa ženama s invaliditetom.

S druge strane, Komitet izražava zabrinutost da još uvijek nema direktne primjene Konvencije ili pozivanja na Konvenciju u sudskim i upravnim postupcima. Komitet, takođe, sa zabrinutošću konstatuje da država još uvijek nije obezbijedila tekst Konvencije na jezicima nacionalnih manjina, Brajevom pismu ili znakovnom jeziku, te u lako čitljivim i lako razumljivima formatima namijenjenim osobama sa raznim oblicima invaliditeta. Dakle, država nije ispoštovala čak osnovnu pretpostavku i preduslov upoznavanja svih žena sa sadržajem i odredbama Konvencije, odnosno obavezama države u tom smislu. Otuda je potpuno jasna preporuka da država ugovornica ojača programe za bolji pristup žena i djevojčica pravdi i unapređenje njihove svijesti o sopstvenim pravima i pravnim sredstvima koja su im na raspolaganju kako bi zahtijevale ta prava.

U dijelu člana koji se odnosi na žene s invaliditetom, Komitet pozdravlja uspostavljanje Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom. Međutim, Komitet sa žaljenjem konstatuje da se žene s invaliditetom suočavaju sa višestrukom diskriminacijom u državi, posebno u oblasti pristupa pravdi, obrazovanja, zapošljavanja i zdravstvene zaštite. Dodatno je zabrinut zbog izvještaja da one često nemaju znanja ni sposobnosti da zagovaraju svoja prava i da često nijesu obuhvaćene diskusijama o javnim politikama. 

Komitet preporučuje da država ugovornica obezbijedi da žene i djevojčice s invaliditetom mogu da ostvare pristup pravdi, tržištu rada, inkluzivnom obrazovanju, uslugama zapošljavanja i zdravstvene zaštite, uključujući usluge zaštite seksualnog i reproduktivnog zdravlja, i da mogu u potpunosti da ostvare svoje pravo na tjelesnu autonomiju i odlučivanje u vezi sa svojim reproduktivnim pravima

i starateljstvom i staranjem o svojoj djeci.

Crna Gora nije uradila ništa konkretno i direktno sa ženama s invaliditetom, kao posebnom ciljnom grupom, niti je ovu grupaciju žena obuhvatila svojim aktivnostima namijenjenim ženama generalno. I sam Komitet naglašava nedostatak rodno razvrstanih podataka o uživanju ljudskih prava žena i djevojčica, što ometa usvajanje ciljanih i politika, strategija i programa potkrijepljenih podacima. Takvi, segregisani podaci o ženama s invaliditetom uopšte ne postoje, osim isključivo u par oblasti (obrazovanje, zapošljavanje) i to ne u odnosu na druge žene, već isključivo u odnosu na muškarce s invaliditetom. Međutim, i u tim podacima nedostaju podaci o stvarnom položaju žena s invaliditetom, već se oni svode na puke cifre. Kao primjer navodimo vrlo simptomatičnu situaciju da je djevojčica s invaliditetom duplo manje u sistemu tzv. inkluzivnog obrazovanja u odnosu na dječake s invaliditetom, dok je nezaposlenih žena s invaliditetom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje duplo više u odnosu na muškarce s invaliditetom. O značajnim razlikama između upisanih djevojčica i dječaka s invaliditetom, kao i o dosljedno višem procentu žena među nezaposlenima s invaliditetom izvijestio je i Komitet sa zabrinutošću, i preporučio državi da sprovede istraživanja u cilju utvrđivanja temeljnih uzroka za razliku u broju upisanih djevojčica i dječaka s invaliditetom i preduzme odgovarajuće mjere za rješavanje tih uzroka, između ostalog kroz aktivnosti na podizanju nivoa svijesti o značaju obezbjeđivanja jednakog pristupa obrazovanju za djevojčice s invaliditetom, kao i da uvede konkretne mjere za bolji pristup žena s invaliditetom mogućnostima za zaposlenje i obuku.

Kada je riječ o trgovini ljudima i eskploataciji seksualnog rada, Komitet navodi da država treba da osnuje i na adekvatan način finansira specijalizovano sklonište za žrtve trgovine ljudima koje bi bilo pristupačno ženama i djevojčicama s invaliditetom i obezbijedi da žrtve dobiju besplatnu pravnu pomoć, usluge tumača, adekvatnu medicinsku pomoć, psihosocijalno savjetovanje, finansijsku podršku, edukaciju, profesionalno osposobljavanje i mogućnosti za ostvarivanje prihoda.

Na kraju, ali kao značajno važno, godinama izostaju podaci države o sakaćenju ženskih genitalija, sterilizaciji, trgovini ljudima, podvođenju i korišćenje/zloupotrebi za seksualne usluge djevojčica i žena s invaliditetom.

Podsjećamo da smo mi, iz Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, više puta postavljali pitanja o prisilnoj sterilizaciji i prisilnom abortusu, posebno u ustanovama rezidencijalnog karaktera, ali i u drugim restriktivnim okruženjima, dok nas, takođe, zabrinjavaju i druge zloupotrebe tijela i života djevojčica i žena s invaliditetom, uključujući i nekažnjivost nasilja i zločina počinjenih nad njima.