Komedija vlasti i opozicije oko tumačenja Venecijanske komisije: Svi pobijedili, niko nije poražen

Crnogorska politička scena još jednom je pokazala da se realnost, logika i zdravorazumsko tumačenje gube u dimu proceduralne magle, diplomatske dvosmislenosti i interpretativne gimnastike. Ovaj put povod je mišljenje Venecijanske komisije povodom odluke Ustavnog suda da ne dozvoli automatsko penzionisanje sutkinje Dragane Đuranović, što je pitanje koje je – po svemu sudeći – manje pravne, a više političke prirode.

I dok se činilo da će mišljenje ovog tijela donijeti barem djelić jasnosti, dogodilo se upravo suprotno. Venecijanska komisija je uspjela ono što rijetko kome polazi za rukom: zadovoljiti i vlast i opoziciju – a da u suštini nije rekla ništa što može biti smatrano pravno obavezujućim ili jednoznačnim.

Diplomatski majstorluk ili politička kapitulacija?

U tipičnom maniru međunarodnih institucija kada se suoče s kompleksnim i duboko politizovanim pitanjima malih država, Venecijanska komisija se odlučila za taktiku “svakom po nešto”. Niti je osporila legitimitet odluke Ustavnog suda, niti je potvrdila njen kontinuitet s evropskim standardima. Niti je presudila o ustavnosti akta o prestanku mandata, niti je stala iza argumenta o samostalnosti pravosuđa. Sve je rečeno – ali ništa zapravo nije.

Za vlast, ključna je rečenica o „pravu države da propiše jasna pravila o prestanku funkcije“, koju tumače kao zeleno svjetlo za zakon koji bi automatski penzionisao Đuranović. Za opoziciju, presudna je formulacija o „nezavisnosti i individualnoj autonomiji sudija“, što čitaju kao potvrdu da vlast ne može retroaktivno mijenjati pravila igre. Obe strane su slavodobitno proglasile pobjedu, ali stvarna istina je da su građani, pravni poredak i kredibilitet institucija – izgubili.

Ustavni sud – centar političke moći?

Iza ove “pravne” bitke krije se mnogo ozbiljnija borba: ona za kontrolu nad Ustavnim sudom. Jasno je da Đuranović nije samo sutkinja čiji se radni vijek bliži kraju, već i ključni glas u tijelu koje donosi odluke o zakonima, izborima i raspodjeli vlasti. Njen status direktno utiče na balans snaga između izvršne vlasti i parlamentarne većine.

Pitanje nije kada sutkinji ističe mandat, već: ko će odlučivati o ključnim političkim pitanjima narednih mjeseci? Ko će kontrolisati tumačenje ustava u zemlji u kojoj je pravni sistem godinama postao produžena ruka političkih interesa?

Mišljenje koje govori više o nama nego o njima

Mišljenje Venecijanske komisije, iako formalno neutralno, zapravo je najpreciznije ogledalo trenutnog stanja u Crnoj Gori. Zemlja u kojoj se svako mišljenje tumači kroz prizmu političke koristi, a ne kroz zakon ili pravdu. Gdje se međunarodni autoriteti koriste ne da bi se gradile institucije, već da bi se sakrile političke namjere iza fraza na engleskom jeziku.

Trijumf i poraz pravde

Crnogorska komedija dostigla je vrhunac kada se jedno dvosmisleno mišljenje proslavilo kao pravna epifanija. Umjesto da se suočimo sa suštinskim pitanjem – da li imamo pravosuđe koje odlučuje nezavisno i u skladu s ustavom – još jednom smo se povukli u rovove političkih narativa.

Kad svi pobjeđuju, to često znači da je poražena istina. A kad mišljenje koje ne razrješava ništa postane izvor političke euforije, jasno je: institucije nisu temelj države, već alati dnevne borbe.

Crna Gora neće napredovati dok sudije ne budu više sudije nego partijski vojnici – i dok Venecijanska komisija ne prestane biti arbitar naše političke nesposobnosti.