Kombinacije Mila Đukanovića i dalje sakupljaju prašinu u fiokama Tužilaštva: Šta se dešava sa prvim milionom?

Iako je od predsjedničkih izbora proteklo gotovo 8 mjeseci, protiv bivšeg predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, još uvijek nije pokrenut ni jedan sudski proces. To je posebno indikativno u svijetlu činjenice da je, a što i ptice na grani znaju, za sve vrijeme trajanja njegove vlasti bio kako kreator, tako i učesnik velikog broja afera.

Jedna od njih, svakako, jeste i ona o prvom millionu.

Uprkos brojnim dokazima, koji potvrđuju kako je bivši predsjednik Crne Gore legalizovao svoj prvi milion, taj predmet će se, sve su prilike, još dugo „kisjeliti” u fiokama tužilaštva.

Podsjećamo, biznismen Duško Knežević je, svojevremeno, položio milion i po evra depozita, kao keš kolateral, za kredit koji je Milo Đukanović dobio u Londonu 2007. godine.

Naime, pošto je na kratko napustio sve državne funkcije i odlučio da se posveti biznisu, Đukanović je 11. jula 2007. godine, na ime svoje firme „Capital Invest“, dobio kredit od milion i po evra od londonske filijale grčke Pireus banke.

Kombinacije

Prvi milion za Đukanovića, pojasnio je biznismen Knežević prije par godina, uplatila su braća Ban, preko Švajcarske, na račun njegove kompanije na Kipru. Ova Kneževićeva kompanija je, potom, dala garanciju Pireus banci da isplati kredit kredit firmi bivšeg predsjednika Crne Gore.

Tog dana su u Londonu potpisana dva ugovora. Prvi je onaj o garanciji, na milion i po, za kredit Đukanovićevog „Capital Investa DOO“, koji je potpisan između Pireus banke (filijale u Londonu) kao davaoca kredita i Kneževićeve firme „Comsel Limited“, sa Kipra, kao davaoca garancije.

Iz ovog ugovora o garanciji vidjelo se da je Đukanović, kao korisnik kredita, dobio sredstva za „Capital Invest“ zahvaljujući novcu Kneževića. Drugi ugovor je onaj o kreditu, od milion i po evra, između „Pireus“ banke kao kreditora i Đukanovićevog „Capital Investa“ kao korisnika kredita.

Đukanovićev Capital invest učestvovao u emisiji obveznica Prve banke

Đukanovićev „Capital invest” je, po dobijanju kredita od milion i po evra, u avgustu 2007. godine učestvovao u emisiji akcija Prve banke i, za taj novac, dobio oko 12 hiljada akcija po 127 eura, poslije čega je njihova vrijednost na berzi počela drastično da raste. Naknadno je povećan njegov broj akcija, kroz podjelu dividende i učešće u još jednoj manjoj emisiji dokapitalizacije, pa je Đukanovićeva firma dobila još oko 11 hiljada akcija.

Godinu dana kasnije, u julu 2008, Đukanović prodaje dio akcija po 610 evra i vraća iznos kredita. Pet mjeseci kasnije Centralna banka Crne Gore konstatuje da je banka Đukanovićevog brata Aca ugrožena, da nema potrebne parametre likvidnosti, kako bi mogla nastaviti rad, te pokreće mjere sanacije, dok tadašnja Vlada, na čijem je čelu Đukanović, odobrava državnu pomoć kroz povoljan kredit od 44 miliona evra.

U decembru 2008. godine država je izdala kredit od 44 miliona evra, u zalog preuzevši sve akcije banke.

Konflikt interesa

Tada, ispričao je Knežević, počinje druga nezakonita aktivnost i klasični konflikt interesa Mila Đukanovića. U 2009. godini, dakle, dolazi na naplatu prva rata kredita, koju je Prva banka trebala da vrati državi, ali ona nema novca, a ako ne vrati ratu – svi akcionari, računajući i Mila Đukanovića i njegovog brata, najvećih akcionara, gube vlasništvo.

Nedugo zatim dolazi do one čuvene intervencije, kada je Đukanovićeva Vlada, iz trezora, državnoj firmi – koja ima depozit u Prvoj banci – uplatila milion eura. Ta ista banka taj milion podiže iz depozita i, par dana kasnije, vraća u državni trezor kao dio prve rate. Trezor taj milion ponovo uplaćuje državnoj firmi, na račun u Prvoj banci, a banka ga vraća i tako, izreda, 11 puta. Na taj način Prva banka, državnim novcem, „vraća“ prvu ratu kredita. Druga rata kredita je, najvećim dijelom, „vraćena“ tako što je Vlada uplatila novac državnim fondovima, koji su ga, navodno slučajno, držali kao depozit u Prvoj banci.

Milo Đukanović je, u trenutku prodaje ovih akcija, bio predsjednik Vlade, a time što je novac za svoje akcije dobio od većinskog vlasnika jedne banke dovodi ga u dodatni konflikt interesa, jer je od prethodne državne pomoći i spašavanju ove banke imao i ličnu korist.

Takođe, prema tadašnjem zakonu o bankama i sadašnjem Zakonu o kreditnim institucijama, zabranjeno je da banka daje kredite drugim firmama za kupovinu njenih akcija. Ova zakonska zabrana upravo služi da bi se spriječila banka da svojim novcem podstiče kupovinu svojih akcija i time vrši malverzacije na berzi u cilju uvećavanje vrijednosti svojih akcija.

Time što je ova firma kupila akcije Prve banke od Đukanovića, po cijeni pet puta većoj od nominalne, omogućila mu je da vrati kredit, kao i da mu preostalih skoro 11 hiljada akcija ostane kao čista zarada. Te preostale akcije su u tom trenutku formalno vrijedjele oko 6,6 miliona eura, što je vrlo visoka čista dobit s obzirom na ulog od milion i po i vrijeme od samo godinu od njihove kupovine.

U maju 2018. godine Milo Đukanović je firmu „Capital Invest”, sa kojom je sve vrijeme manevrisao u ovom slučaju, poklonio svom sinu Blažu.