KO VOLI SRBIJU MORA DANAS DA USTANE U NJENU ODBRANU

Vratili ste se nedavno iz političke „penzije“, jer ste, kako ste naveli, procijenili da je država ozbiljno ugrožena – napadnuta i spolja i iznutra – i da svi treba da ustanu u njenu odbranu. Da li je situacija zaista toliko dramatična?

Nisam se vratio, to vam je pogrešna informacija. Što se mene tiče, ja sam politički penzioner i nemam namjeru da se vraćam u aktivnu politiku. Ne odlučujem o stranačkoj politici, kao ni o državnoj, nemam nikakav uticaj na bilo kakve odluke kako u stranci, tako ni u državi i nemam namjeru da ih imam.

Rijetko, gotovo uopšte ne gostujem na televizijama, odem ponekad u neki podkast, možda lokalnu televiziju ili emisiju gdje baš istinski cijenim voditelja, ali trudim se da me na televizijama uopšte nema. Vrijeme je za mlađe i poletnije, jer imaju više ideja.

Što se mene tiče, ja sam advokat i to je to, a svakako da podržavam Srpsku naprednu stranku kojoj pripadam i politiku predsjednika Vučića za koju smatram da je uzdigla Srbiju iz pepela i da je jedina ispravna i moguća za ostvarenje naših interesa trenutno.

No, to sve ističem kao politički penzioner, jer politiku isključivo pratim iz političke penzije bez ikakve želje i ambicije da se aktivno u nju vratim. Ponekad nešto napišem na fejsbuku ili iksu i to isključivo kao moj lični stav, a ne kao stav stranke.

Otišao sam jedno vrijeme skroz sa društvenih mreža, međutim ne mogu baš sebi da dozvolim kada je država ovako ozbiljno napadnuta da budem totalno po strani, pa shodno iskustvu koje sam stekao u svijetu politike osjećam potrebu da nekada iskažem neki stav povodom određenih zbivanja. Zapravo, svako ko voli Srbiju dužan je da se aktivira u skladu sa sopstvenim mogućnostima.

Na parolu „Studenti pobjeđuju“ odgovarate parolom koju ste sami osmislili, a koja je u međuvremenu postala prilično rasprostranjena – „Srbija pobjeđuje“. Da li će zaista pobijediti?

Sve zavisi koliko smo zreli kao narod. Parola „Studenti pobjeđuju“ gađa isključivo emociju, ali tu nema sadržine. Šta ona zapravo znači? Da li znate neku zemlju na svijetu gdje vladaju studenti i da li je to uopšte normalno?

Studenti najprije moraju da završe fakultet, da steknu neko iskustvo, pa tek onda da vidimo kada postanu zreli ljudi da li su sposobni nešto da vode. Tragedija u svemu je što su ovo zapravo lažni studenti i kao što imamo prilike da vidimo među njima na listi gotovo uopšte neće biti studenata, a još je bitnija činjenica da po svim pokazateljima većina studenata ne podržava ono što rade njihove kolege blokaderi koji im uništavaju živote blokirajući im priliku da normalno studiraju.

Tako da ta grupacija agresivnih anarhista i ljevičara sa naših fakulteta, podržana od jednog dijela politički više nego ambicioznih profesora, ne predstavlja nikakve studente već određenu vansistemsku političku grupaciju koja nema uporište u narodu.

Svakako da je čitav njihov koncept osmišljen i sponzorisan spolja i otuda kao odogovor ide parola „Srbija pobjeđuje“, jer ipak ne možemo da dozvolimo da neko sa strane upravlja našim životima.

Kako odgovarate na tvrdnje da se Vučić plaši izbora i da ih zato ne raspisuje?

Toliko se uplašio da je u momentima kada su njihovi protesti bili u zenitu ponudio referendum o njegovom ostanku na mjestu šefa države, kao i izbore.

No, tada su rekli da nije nadležan i da je svako ko na to pristane izdajnik. Vrijeme se promijenilo, nasilna smjena vlasti nije uspjela, a grdne pare su uložene u projekat obojene revolucije pa sada nekako moraju da opravdaju ta sredstva.

Prilika se jednom dobije, a ako je ne iskoristiš posle možeš samo da žališ. Oni su je imali, nijesu je iskoristili i sada će biti onako kako „nenadležna institucija“ procijeni. Setite se samo onog divnog stiha „Zabranjenog pušenja“- „Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završiće karijeru u nižerazrednom Vratniku.“

Da li znate kada će biti održani izbori i koliko je realno da se održe već na ljeto?

Nemam pojma, niti se pitam išta oko toga. Kada se procijeni da je to u interesu države, tada će biti. Zanimljivo mi je da neki opozicioni prvaci i blokaderi kukaju ako izbori budu na ljeto, jer Bože moj propašće im odmori. Znači da se pod Vučićem ipak lijepo živi čim vi možete po više puta na odmore, da na proteste dolazite prugama i putevima koje je on sagradio, kada imate para za dokoličarenje i aktivizam bez da išta radite…

Niste vi drugarice i drugovi ni malo gladni, već ste bijesni. No, to neka ocijene birači.

Rektor Vladan Đokić se nameće kao kandidat za predsjednika ili premijera takozvane studentske liste, još nije sasvim jasno. Da li SNS ima predsjedničkog kandidata koji može da mu parira?

Da je živ Žika Obretković njega bih stavio da mu parira, jer Žika je bio legenda Beograda i dobar čovjek, a ovaj je nešto najpokvarenije što je ikada hodalo po našem gradu. Režimski čovjek koga je ovaj režim ustoličio, no kada je druga ovca ponudila više mlijeka umiljato, ali pokvareno jagnje otišlo je kod briselske ovce da sisa.

Skandalozno je da taj čovjek nije uhapšen, jer on je Rektorat i kompletan Univerzitet pretvorio u njegovo stranačko sjedište, uništio je kredibilitet Univerziteta u Beogradu, a sve zbog njegovih nezajažljivih ambicija da se dokopa političke pozicije.

Nadam se da će jednog dana završiti iza rešetaka gdje mu je mjesto.

U Skupštini je posljednjih dana bilo veoma dinamično. Zašto nijeste željeli da se uključite u raspravu?

Ja sam jedan od najgorih poslanika u istoriji parlamentarizma. Totalno neaktivan, neodgovoran i neredovan. Advokatura uzima dosta vremena i u njoj sam se pronašao. Najbolje bi bilo ubuduće da više ne budem narodni poslanik, niti bilo šta što se tiče državne političke funkcije. Vrijeme je za pametnije, poletnije i one koji žele da se bore. Sve što sam u politici imao da kažem, čini mi se da sam rekao.

Pošto ne volim da smetam, a osjećam da sam višak, onda je politička penzija najbolja pozicija.

Zastupate Nikolu Selakovića u slučaju Generalštaba – kako očekujete da će se taj slučaj završiti?

Da je pameti kod onih koji su ga pokretali on nikada ne bi ni započinjao, ali očito je da im pameti nedostaje. Najočitiji primjer kako se obojena revolucija sprovodi preko određenih državnih institucija je baš taj postupak, koji je oličenje sramote rada Javnog tužilaštva za organizovani kriminal.

Kako će se završiti, ne bih mogao da vam kažem, ne zato što protiv Nikole Selakovića zaista nešto postoji, već zato što je taj predmet duboko politizovan i u njemu svega ima osim prava.

No, borićemo se i nećemo se tako lako dati da pobijede oni koji koriste vanpravne metode radi pritiska na sudsko vijeće. Uništili su jedan fantastičan projekat renoviranja Generalštaba i dobijanja novog izgleda centra grada srpske prestonice, a još bi dodatno da krivicu svale na jednog od najobrazovanijih i najčestitijih ljudi koje sam u životu upoznao.

Vjerujem u Boga i vjerujem da On sve vidi, a ovima koji su pokrenuli jedan sraman inkvizitorski postupak protiv gospodina Selakovića neka služi na čast.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)