Ko to traži poskupljenje struje u Crnoj Gori?
Agresivna kampanja tajkunskih medija o potrebi sa povećanjem struje u Crnoj Gori ponovo dobija zamah izborom Vlade Milojka Spajića.
Tako se svaki drugi-treći dan nameće priča o potrebi za većim cijenama električne energije za domaćinstva, ali i druge potrošače.
Tako je novi ministar energetike i rudarstva Saša Mujović juče u “Bojama jutra” na TV Vijesti izjavio da u vezi sa eventualnim poskupljenjem struje nema razloga za paniku i zabrinutost.
„Ako je pitanje da li struja treba da poskupi? Moj odgovor bi bio da, i to će se, siguran sam, desiti prije ili kasnije, ali ne smatram to lošim. Naprotiv“, rekao je Mujović, kojem je sa ministarskom platom od oko 1.5000 evra svakako svejedno da li će struja biti skuplja, ali će zbog toga „biti loše“ većini građana Crne Gore…
Mujović je potom otkrio i ko to traži poskupljenje struje u Crnoj Gori – traži Evropska unija!
„Od Evropske unije imamo stalne sugestije da električna energija ne smije biti moneta za potkusurivanje ili sredstvo za kupovinu socijalnog mira“, kazao je Mujović.
Jasno je da birokrate Evropske unije baš briga kako žive građani Crne Gore, da li će moći da plaćaju skuplju struju, da li će zbog toga morati da štede na hrani, da li će zbog toga ispaštati njihova djeca…
„Ako vi električnu energiju nabavljate po 100 ili 150 evra, a prodajete je potrošaču za 50 eura, da li je to realno, da li je to opravdano? Apsolutno nije“, konstatovao je Mujović.
On je podsjetio da se CEDIS prošle godine odrekao svog regulatorno dozvoljenog prihoda kako bi računi bili niži.
“Da li je to ispravno? Smatram da nije. Ako vi stalno potiskujete cijenu električne energije i odričete se svojih dozvoljenih prihoda, to znači da nećete ulagati u vaš elektro-energetski sistem, i to će vas dovesti do toga da ćete kratkoročno kupiti socijalni mir, ali ćete ugroziti buduće generacije. Dakle, da li ja imam pravo prema generacijama koje dolaze da podržim neulaganje u elektro-energetski sistem, da podržim njegovo izrabljivanje do krajnjih granica bez ikakvog ulaganja“, upitao je ministar.
Naravno, mogli bismo Mujoviću postaviti pitanje da li Crna Gora treba da se zadužuju kod „svjetskih lihvara“ kao što je do sada radila ili kao što namjerava da uradi? Da li će Vlada čiji je on ministar u tom trenutku eventualnog zaduživanja misliti na buduće generacije kojima će to doći na naplatu?
Mujović je nagovijestio i mogućnost da će Vlada dio profita EPCG, koji pripada budžetu, iskoristiti za pomoć najranjivijim kategorijama.
Međutim, u Crnoj Gori niko, ama baš niko ne zna ko su najranjivije kategorije.
A ne zna, jer se „socijalna pomoć“ dijelila ne (samo) onima koji se smatraju najugroženijima, nego i onima koji su po tu pomoć dolazili kao sa modne revije u Milanu.
Mujović je zatim naveo primjer Srbije, gdje je, pazite sad, Međunarodni monetarni fond (MMF) insistirao (u prevodu – naložio) Vladi Srbije da se „ne miješa“ kolika će biti cijena struje.
„Teško je sada ad-hoc proračunati, ali mogu vam reći kakva je situacija u Srbiji, u kojoj je od 1. novembra na snazi poskupljenje struje, otprilike osam do devet procenata. To se desilo kao posljedica uticaja, odnosno dogovora Vlade Srbije sa MMF-om, koji je insistirao da Vlada Srbije pusti Elektroprivredu i ostala državna preduzeća, koja su pod većinskim državnim vlasništvom, da se ponašaju tržišno“, zaključio je Mujović.
Dakle, „vlasnici svjetskog novca“ žele da u Srbiji ili Crnoj Gori odlučuju po kojim cijena građani treba da plaćaju električnu energiju.
Kao da oni žive na našem prostoru, i sa našim primanjima, a ne sa zaradima od kojih mogu da kupe stan godišnje.