KO SE BOJI OTVARANJA DOSIJEA (2)
piše: Bećir Vuković
Ko god se bori protiv otvaranja dosijea, bori se za restauraciju starog sistema, za očuvanje komunističkih dostignuća i pregnuća, bori se za nastavak vladavine jednoumlja, i pored stvarne pobjede 30. 08. 2020.
Takvim borcima narod još nije nadjenuo ime..!
I pored pobjede, da li je srušena strahovlada izgrađena na tekovinama revolucije koja ne teče…
Takvi, koji objeručke hoće vlast, ali se boje da do kraja obave ovaj delikatni i preteški zadatak – svojevrsni čas opšte anatomije društva – i njima će narod nadjenuti pravo ime.
Takvi, moraju izaći iz tamnice dosijea, pa makar bili i oni ćelavi pjegavi starci koji na prsima nadutijem nose NJegoša sa – montiranim širokim osmijehom…! Makar cijele godine nosili ovu NJegoševu morbidnu sliku..!
Strahovlada nikako ne može biti demontirana – srušena – bez otvaranja policijskih biblioteka – dosijea..!
Otvaranje dosije, kao čin po sebi, ruši sve one – poluge – diktature koje su imale najveće uporište u mreži saradnika i obajveštajaca službe, koja se bavila falsifikovanjem izbora, falsifikovanjem glasačkih listića, falsifikovanjem volje naroda, sve u svemu – falsifikovanjem istorije – falsifikovanja identiteta..!
Dosijei su crna rupa – crna kutija – crna komora Crne Gore, gdje se decenijama i decenijama falsifikovao identitet..!
Kad se, napokon, otvore dosijei, svako će se vidjeti kao u ogledalu – kao u zrcalu – a ko se boji te svoje slike, imao je prste u službi iste strahovlade od koje se, napokon, pokušavamo – osloboditi – i, poslije oslobođenja..!
Zato, krajnjem cilju i – činu – otvaranja dosijea, niko ne smije popustiti ni za 0, 0001 milimetar…
Osim, ako su brojni savremeni političari (i ini), nazovi važne ličnosti, bili saradnici tajnih službi…
Narod se nada da će nova vlast sve išćerati na čistac – pa kome opanci, a kome obojci…
Kadikad to bijaše, kad smo se nadali otvaranju dosijea…
Makar, u tom komunističkom nepojamnom brlogu našli novokomponovane čete četnika sa šubarama i kokardama, sa po tri u glavi zuba, kakve smo često sretali po raznoraznim mitinzima, i otvoreno sumnjali u njihove uloge; pored, neoprostivog čina skrnavljenja simbolike za koju nikad nisu ni znali šta znači..!
Ni takvima narod još nije nadjenuo prava imena…
Za otvaranje dosijea mora se imati – političke volje – ako se hoće praviti evropsko moderno društvo..!
Nema ni restitucije bez otvaranja dosijea, što su, uostalom, uradile mnoge postkomunističke zemlje. One zemlje koje su otvorile dosijee, plove punim jedrima, one, koje nijesu otvorile arhive tajnih službi, ne mogu ni da isplove iz luke jer nisu podigle preteško sidro…
Da su dosijei otvoreni prije trideset godina, sada, Crna Gora – gotovo u svemu – ne bi zauzimala zasluženo zadnje mjesto.
Zato, novi saziv Skupštine mora donijeti i Zakon o restituciji. (Srpskom narodu u Crnoj Gori, neopravdano su oduzeta raznorazna vlasništva; oduzimanje vlasništva čitavoj klasi, u ovom slučaju – etničkoj grupi…)
Sva ta nepočinstva mogla su se samo sprodoviti u diktatorskom, jednopartijskom policijskom sistemu…
Uostalom, kako ćemo se osloboditi od autoritarne prošlosti, sem otvaranjem dosijea. Drukčiji način istorija ne poznaje.
Lažne partije, lažni opozicionari – oni se boje da pogledaju istini u oči. A, baš tu istinu moramo – osloboditi – jer, bez nje nema – katarze, nema izgradnje savremenog – modernog društva – za koje se, navodno, mnogi, i mnogi deklarativno bore..!
Otvaranje dosijea jeste i svojevrsna moralna satisfakcija, a to nije, malo… Ništa, što je vezano za moral, neće naškoditi..!