KO JE TIGAR ZVANI KAN

Piše: Perica Đaković

Porodica Jelić, Žika Dragi i Petar, potpomognuti bubnjarem Sašom Radojevićem – Žuletom, podigli su Herceg Novi na noge, natjerali Novljane da plešu i zajedno sa njima pjevaju. Da tako je bilo  u večeri YU grupe, rok grupe koja se tako prozvala prije 54 godine i bez obzira na dešavanja nije mijenjala ime. Kako reče jedan od Jelića, Žika, bili su i ostali pravi izdanak rokenrola, prvo u onoj velikoj Jugoslaviji, zatim u Srbiji, ali doda Žika, ničim izazvan, i u Crnoj Gori. Vidjelo se kad je neko profesionalac, kad je 54 godine na sceni sa srcem, pa se ni dan danas ne štedi već svira punog gasa, što bi rekli do daske. Kažem, tako je bilo u prepunoj (a bogami publika je đuskala u ritmu i u prolaznim holovima) hercegnovskoj Dvorani Park. I ostaće to veče za pamćenje, ne samo za vršnjake Jelića, a bilo je dosta takvih, već i za one tek stasale tinejdžere. Svi su oni zajedno pjevali Crnog leptira, More, Dunavom šibaju vetrovi, Život njen i, naravno, jedan od prvih hitova koji je ovaj bend digao u visine – Čudna šuma.

Pored zaista fantastične svirke i divljenja za davanje energije kao da su u pitanju 30-to godišnjaci, a ne da sviraju već 54 godine, mora im se skinuti kapa i odati priznanje što su se na ovom koncertu sjetili legende Bore Đorđevića čiji su hit Dva dinara druže izveli zajedno sa publikom, ali i činjenica da su se baš u Novom sjetili Novljanina Dragoljuba Đuričića koji je jedno vrijeme proveo baš sa Jelićima u YU grupi. Prisjećanje Žike Jelića na prvi susret sa hercegnovskim bubnjarem koji je dominirao jugoslovenskom muzičkom scenom, izazvao je salvu aplauza na otvorenoj sceni potvrđuju tako koliko je Dragoljub ostao u sjećanju svojih sugrađana. Dakle, kapa dole Jelićima za veče koje će se pamtiti.

Kod mene je posebne emocije izazvala jedna njihova pjesma, nekada veliki hit sa početka njihove karijere, Čudna šuma. I, dok smo svi u dvorani pjevušili taj refren „I onda dođe tigar zvani Kan“, podsjetilo me na političku zbilju u Crnoj Gori, gdje je politička scena baš kao i pjesmi Čudna šuma. Svako igra sa svakim, i zec sa lijom, medved sa sovom, na pečurci bubamara sa obadom, slonica sa mišem… Zar nije kao kod nas u predizbornim danima, evo Podgorica na primjer, da ne spominjem Budvu, pa zar tu skoro ne igra svako sa svakim. Zar tu na djelu ne vidimo sve moguće i nemoguće kombinacije. Pa, zar tako nije od 30. avgusta 2020. godine kad je sa trona skinut Milo Đukanović i njegov DPS. Pa, zar nismo u 42. Vladi imali apostole, eksperte (ali nikako da saznamo za šta su bili), pa onu čudnu kombinaciju Dritan potpomognut Đukanovićem i 43. Vladu, bez obzira što ga je ovaj nazvao svojevremeno “malom bitangom”. Pa da ne zaboravimo period predsjedničkih izbora i trijumfa Jakova potpomognutim ponajviše srpskim glasova. E sada taj Milatović ni pet ni šest sjedi u loži Morače sa Bokanom Volijem, do juče desnom rukom Milovom. Ajde što sjedi ali što ni jednog trenutka ne usta kada su nekulturni „navijači“ vrijeđali pojedine košarkaše Crvene zvezde, koji su na derbi u Podgoricu stigli iz mrskog im Beograda i još se drznuli da iz grotla Morače kući ponesu bodove.

Dakle, kao u pjesmi YU grupe „Tresla se zemlja celi dan, ne zna s kim igra ko”. I jedino u pjesmi postoji refren „Dođe i tigar zvani Kan“! Ne znamo šta je uradio u toj čudnoj šumi i tom plesu svak sa svakim, ostala je mala nepoznanica. Kao što nam ostaje i da saznamo ko je u ovom izbornom podgoričkom slučaju taj “Tigar zvani Kan”? Da li su to Milatović i Abazović koji drže tas na vagi, ili je to parlamentarna većina predvođena premijerom Spajićem i predsjednikom Skupštine Andrijom, ili možda neko iz sjene zvane Kvinta, ostaje da se vidi. Možda neko od gore pomenutih bude i Crni leptir iz istoimenog hita YU grupe, koji nije dočekao zoru i svjetlost dana već mu krila spržila svetiljka iz mraka.

Eto tako sam doživio jedan veličanstven nastup vječitih momaka iz Zemuna koji cepaju po gitarama kao u najboljim danima, a YU grupa je nastala 29. novembra sada već mnogo daleke 1970. godine. Ne daju se bivši momci. Hvala im za predivno veče  i što su se sjetili u Herceg Novom mog prijatelja Dragoljuba sa kojim sam kao momčić sjedio na novskim šipkama te ‘70. kad su Jelići napravili YU grupu, i sa kojim sam išao na svirke kad je početnički udarao po bubnjevima sa hercegnovskim sastavima.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)