Umjesto hljeba – ideologija: DPS predlaže zakon o zabrani fašističkih simbola, dok realni problemi ostaju po strani

Demokratska partija socijalista (DPS) ovih dana pokušava da se ponovo pozicionira kao ključni akter na političkoj sceni, i to predlaganjem Zakona o zabrani fašističkih, nacističkih i ekstremno nacionalističkih organizacija i njihovih simbola. Iako se na prvi pogled može činiti da je riječ o društveno odgovornoj inicijativi, iza te političke zavjese krije se očigledan pokušaj skretanja pažnje sa gorućih ekonomskih i socijalnih problema sa kojima se građani Crne Gore suočavaju svakodnevno.

U trenutku kada je inflacija obezvrijedila standard građana, kada penzioneri jedva preživljavaju mjesec, kada su zdravstveni radnici na ivici egzistencije, a mladi masovno napuštaju zemlju – DPS bira da prioritetno raspravlja o simbolima i ideološkim pitanjima. Umjesto konkretnih mjera za povećanje plata, penzija i ulaganja u zdravstvo i obrazovanje, javnosti se nudi još jedan ideološki front, još jedna politička tema koja ne rješava stvarne probleme već služi za političko pozicioniranje i polarizaciju društva.

Naravno, zabrana fašističke i nacističke propagande kao takve nije problematična niti sporna – ona već postoji u mnogim zakonodavstvima Evrope. Međutim, pitanje je zašto se upravo sada, u jeku ekonomske i institucionalne krize, DPS odlučuje da ovu temu izvuče u prvi plan? Odgovor je jednostavan: ideološki spin je uvijek bio utočište onih koji nemaju stvarna rješenja za realne probleme.

DPS koristi antifašizam kao štit, i to ne iz iskrenog uvjerenja, već iz potrebe da se moralno uzdigne iznad političkih rivala. No, riječ je o partiji koja je u proteklih trideset godina više puta gazila principe demokratije, vladavine prava i socijalne pravde. Oni koji su dozvolili da partijsko zapošljavanje, privatizacijski haos i korupcija postanu osnova sistema, danas se predstavljaju kao branioci “tekovina antifašizma”. Za mnoge građane, to je čista politička ironija.

Takođe, u najavi nacrta zakona nijesu date jasne definicije šta će se sve podvesti pod “ekstremni nacionalizam” i ko će arbitrirati u određivanju granice između izražavanja nacionalnog identiteta i govora mržnje. Postoji opasnost da se ovakav zakon koristi za politički obračun sa neistomišljenicima pod plaštom borbe protiv ekstremizma. U nedostatku preciznih kriterijuma, zakon lako može postati alat za cenzuru i političku manipulaciju.

DPS ovim prijedlogom pokušava da se predstavi kao garant evropskih vrijednosti, iako upravo pod njihovom višedecenijskom vlašću Crna Gora nije uspjela da reformiše ključne institucije, niti da osigura minimum socijalne sigurnosti za najugroženije slojeve stanovništva.

Ukoliko žele da pokažu iskrenu brigu za građane i evropski put zemlje, neka se posvete usvajanju zakona koji će osigurati veće plate, bolju zdravstvenu zaštitu, pravedniju raspodjelu bogatstva i funkcionalno pravosuđe. Borba protiv fašizma mora biti stvarna i društveno odgovorna, a ne deklarativna i politički oportunistička.

Jer građanima Crne Gore danas nije najpotrebniji zakon o simbolima – nego zakon o dostojanstvenom životu.