KINA – DRŽAVA I NAROD ZA DIVLJENJE

Piše: Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice

„Onome ko zna čekati, vrijeme otvara vrata.“ (Kineska mudrost)

„Kada je očigledno da ciljevi ne mogu biti postignuti, nemojte mijenjati ciljeve, mijenjajte korake.“ (Konfucije, 551-479, kineski filozof i društveni reformator)

„Nije važno da li je mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe.“ (Deng Sjaoping,1904-1997, kineski političar, državnik i diplomata, otac kineskog privrednog čuda)

Kina, kao država, neprekidno traje više od 2200 godina. Kinezi svoju državu nazivaju Čonguo (Čong-guo – Središte svijeta) ili Čonghua. Ti nazivi potiču još iz antičkih vremena i vjerovanja da je ta država centar planete.
Vjeruje se da je sadašnje ime „Kina“ nastalo u vrijeme ratova za ujedinjenje, zahvaljujući trgovini između države Ćin i Indije. Ta kineska država iz koje je dolazila skupocjena svila, u Indiji je postala poznata kao „Cina“, od imena dinastije koja je njom vladala. Kada je ta dinastija pokorila ostale kineske države, ime se prenijelo na cijelu ujedinjenu državu.
Kineski duh je uobličen svetovnim filozofijama, prije svega konfučijanizmom, koji se zasniva na dužnostima, a ne na pravima. Konfucije, ili Konfučije (kin. Kung Fu Tsu – „Poštovani učitelj Kung“) je proučavao ono što je ispravno i prikladno, što je u skladu sa moralnim zakonom. Njegova etika se zasniva na: načelu društvenog reda, plemenitosti i ispravnosti. Ideal mu je bio plemeniti čovjek koji savjesno i predano obavlja svoje dužnosti za dobrobit zajednice čiji je član.
Kao čovjek velike mudrosti i društveni i moralni reformator, Konfucije je nastojao da se njegov etički ideal ostvari i na nivou društva – države u cjelini, kao etički državni poredak. Smatrao je da se državom dobro upravlja ako svaki pojedinac predano obavlja svoje dužnosti. Najvažniju ulogu u tome ima primjer koji daje vladar. Idealan vladar djeluje snagom sopstvene vrline, bez nametanja sile. Odnos između vladara i podanika zasniva se na pravednosti i dobronamjernom upravljanju.
. Konfucije je govorio:
_ Kada vladaš, zašto pribjegavati ubijanju? Kada težiš dobrom, ljudi će biti dobri…
Konfučijanizam karakteriše i trudoljubivost, štedljivost, pravičnost, odanost kolektivu i spremnost na žrtvovanje za dobrobit zajednice, te poštovanje društvene hijerarhije i prioriteta opštih nad pojedinačnim interesima.
Inače, kineski ideogram – „svetac, mudar čovjek“, koji je nesporno Konfucijev atribut, sastoji se iz znakova za uvo, usta i vladara. Znači da je to čovjek koji kontroliše ono što prima preko uha i ono što mu izlazi iz usta, to jest, čovjek koji vlada svojim mislima i riječima.
Kineska životna filozofija i pogled na sopstvenu državu zasniva se i na brižljivom planiranju, strpljivosti i postupnosti u pristupanju promjenama i u ocjeni prošlosti.
U prilog tome, navešću dvije anegdote:
Kad je, početkom 70-tih godina 20.vijeka, francuski ministar upitao tadašnjeg kineskog premijera Džu Enlaja šta misli o Francuskoj revoluciji, premijer je odgovorio:
-Prošlo je samo dvjesta godina od tada i rano je za zaključke?!
Deng Sjaoping je doživio progon i protjerivanje u unutrašnjost Kine, od strane Mao Cedungove vlasti. Kada je iz „unutrašnjeg izgnanstva“ došao na vlast, nije izvršio „demaoizaciju“ i spriječio je političke podjele i rasipanje društvene energije, riječima:
-Mao je bio u pravu 70 odsto, a griješio je 30 odsto!
Na tim osnovama, Kina ponovo postaje najmoćnija država na svijetu, kao što je to bila i ranije, u dugom vremenskom periodu. Oko 1820.godine, u svjetskom bruto društvenom proizvodu (BDP) Kina je učestvovala sa 32,4 odsto, Evropa sa 26,6 odsto, a SAD sa svega 1,8 odsto!
Od kraja sedamdesetih godina prošlog vijeka Kina doživljava ekonomski bum. Godišnji rast njenog BDP-a bio je, prosječno, oko 10 odsto. Za razliku od zapadnog „kazino“ i „rentijerskog“ kapitalizma i virtuelne ekonomije, Kina unapređuje proizvodni (industrijski) kapitalizam i realnu ekonomiju.
Otac kineskog privrednog čuda je Deng Sjaoping, sa svojim doktrinama o „socijalizmu s kineskim karakteristikama“, „socijalističkoj tržišnoj ekonomiji“ i „jednopartijskom kapitalizmu“. Karakteristika kineske ekonomije je i „usmjerena improvizacija“, što znači eksperimentisanje na lokalnom nivou, po direktivama centralne vlade. Tek nakon toga, ono što je dalo dobre rezultate primjenjuje se na širem području i na kraju na cijelu državu.
Kinesko državno rukovodstvo je na vrijeme shvatilo da je bankarstvo izuzetno važno javno dobro i da ga treba zadržati u državnom vlasništvu. Kineske banke pozajmljuju novac privredi za razvoj i ne bave se, kao zapadne banke, isključivo profitno motivisanim, rizičnim špekulativnim poslovima sa hartijama od vrijednosti, špekulativnim trgovanjem nekretninama i slično.
I veliki engleski ekonomista, Džon Majnard Kejns, kazao je „…neka bankarski sistem u svemu bitnom bude nacionalan“.
Jer cilj stranih (zapadnih) banaka, uglavnom, nije ulaganje u razvoj zemlje domaćina, već ostvarivanje većeg profita zahvaljujući nižim troškovima radne snage i repatrijacija odnosno iznošenje profita na špekulativno profitabilnije destinacije u inostranstvu.
BDP Kine, u 2020.godini, iznosio je 14,72 hiljada milijardi američkih dolara (USD), dok je BDP SAD iznosio 20,94 hiljada milijardi USD. I ako se samjerava BDP po glavi stanovnika, za 2020.godinu, još uvijek je velika razlika: u SAD je bio 63.543,58, a u Kini 10.500,40 USD.
Međutim, treba sagledati i BDP iskazan po paritetu kupovne moći. To je BDP, obračunat po tržišnom valutnom kursu, rashodnom (potrošnom) metodom i korigovan statističkim tehnikama zavisno od nivoa potrošačkih cijena i broja stanovnika, prije svega. Po tom pokazatelju, Kina je već prestigla SAD: u 2019.godini, kineski BDP je bio 23,4 hiljada milijardi, a BDP SAD 21,4 hiljada milijardi USD.
To pokazuje da kineska privreda godišnje proizvede više proizvoda i usluga nego SAD, te da se u Kini za određeni iznos juana može kupiti više proizvoda i koristiti više usluga, nego u SAD za odgovarajući paritetni dolarski iznos.
Kina je najveći svjetski industrijski proizvođač i najveći svjetski izvoznik. Ključni faktor njenog privrednog rasta su investicije, čiji je udio bio između 40 i 50 odsto BDP-a. Štednja u Kini iznosi ogromnih oko 25.000 milijardi USD! Ova zemlja je postala vodeća i u savremenim tehnologijama (informatika, telekomunikacije, vještačka inteligencija…)
Prema prognozama, kineski BDP će u ovoj godini porasti za 8,4 odsto. Ekonomski stručnjaci predviđaju da će, već 2028.godine, i kineski BDP po tržišnom kursu valuta, prevazići američki.