Kijev u dilemi: Ozbiljna prijetnja ili geopolitička igra

On feb 1, 2022

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski trenutno vodi konfuznu bitku. Pravi neprijatelj je na istoku, gdje je Rusija nagomilala tenkove, tešku artiljeriju i trupe. Međutim, ratna buka izgleda da dolazi sa zapada. Upozorenja o ruskom napadu na Ukrajinu su toliko česta i glasna da Zelenski i njegov tim ne znaju od koga više da se plaše: ruskih trupa ili onih koji upozoravaju na njih. Neprijatelja ili prijatelja? Rata koji bi mogao izbiti ili rata živaca koji je davno počeo i već izaziva štetu?

Dešavanja prošle nedjelje pružaju živopisan primjer ovog rebusa. Prvo, američka ambasada u Kijevu zatražila je od članova porodica diplomata da napuste zemlju i “pozvala” sve američke državljane da razmotre mogućnost odlaska. Ova vijest je zbunila građane Kijeva. Na kraju krajeva, nije to Kabul. Svakodnevni život u Kijevu se odvija uobičajeno.

Bezbjedniji od Los Anđelesa

Moguće je da upozorenje ima veze sa činjenicom da je diplomatska borba Moskve i Vašingtona dostigla novu tačku prošle nedjelje: Rusija je primila pisani odgovor na zahtjeve za okončanje širenja NATO-a na istok, ali pismo ne pruža garancije da Ukrajina nikada neće biti primljena u vojnu alijansu.

Moskva je u uvijenoj formi zaprijetila da će odbijanje ruskih želja značiti “vojno-tehnički odgovor”.

U svakoj varijanti, tim Zelenskog sa indignacijom odbacuje poziv Amerikancima da napuste Ukrajinu. “Iskreno, ti Amerikanci su bezbjedniji u Kijevu nego u Los Anđelesu… ili u bilo kojem drugom gradu u SAD sa visokom stopom kriminala”, kazao je za američki portal BuzzFeed izvor blizak Zelenskom. Sam Zelenski je situaciju opisao kao “složenu diplomatsku igru”.

”Nema čak ni indikacija da se priprema napad”, kazao je David Arakamija, šef parlamentarne grupe partije Zelenskog, Sluge naroda, i jedan od najuticajnijih ljudi u parlamentu. “Međutim svakog jutra se budimo i u nekom od međunarodnih medija vidimo novi izvještaj iz Ukrajine sa mapama i strijelama. Da li to vama djeluje čudno?”

Ono što je prethodnih nedjelja postalo očigledno jeste duboki jaz između Kijeva i Zapada, naročito SAD, kada je u pitanju procjena vojne prijetnje. Ako je vjerovati Zelenskom i njegovom timu, prijetnja od nove ruske invazije je beznadežno precijenjena. Rizici “nijesu novi i nijesu se povećali”, kazao je Zelenski prošle nedjelje. On je čak govorio i o preuveličavanju u vezi sa raspoređivanjem trupa.

Oleksij Danilov je sekretar ukrajinskog Savjeta za nacionalnu bezbjednost i odbranu i jedan od glavnih savjetnika za bezbjednost Zelenskog. Ukoliko Ukrajini prijeti neminovni napad od Rusije, onda bi on to trebalo da zna. Danilov nije tipični predstavnik tima Zelenskog. On nije televizični mladi konsultant u dobro skrojenom odijelu poput nekih njegovih saradnika. On je surovo direktan, prije nekoliko decenija bio je gradonačelnik, a kasnije i šef regionalne administracije u Lugansku, koji je sada pod kontrolom separatista lojalnih Moskvi. Privukao je pažnju nekim u najmanju ruku neobičnim patriotskim predlozima, poput promjene pisma sa ćirilice na latinicu.

”Danas ne vidimo veliko nagomilavanje trupa koja za nas predstavlja direktnu prijetnju”, kazao je Danilov. On tvrdi da je situacija identična kao i u posljednjih osam godina, od aneksije Krima i de fakto okupacije Donbasa. Dakle u praktičnom smislu ništa neuobičajeno osim što su se svjetski mediji zakačili za tu priču”.

”Namjerne dezinformacije”

Danilov tvrdi da je Rusija postavila 52 taktičke bataljonske grupe u blizini granice na sjeveru, istoku i južno od Ukrajine – tako se nazivaju jedinice od oko 800 vojnika koje se okupljaju za borbene operacije. On kaže i da je bilo brojnih pomjeranja ruskih trupa. “Međutim situacija za nas nije tako prijeteća kao što se izvještava”, kazao je on. “Masovni mediji ovo preuveličavaju”, a to je, kako on kaže, u interesu Rusije. Međutim, izvještavanje nije poteklo ni iz Rusije ni iz Ukrajine, istakao je on. Počelo je sa jednim člankom u “Vašington postu” krajem oktobra, u kojem je prvi put opisano rusko nagomilavanje trupa blizu Ukrajine. Danilov je tada odbacio članak kao “namjernu dezinformaciju”.

”U decembru, Zelenski nije vjerovao u prijetnju od Rusije”, kazao je Oleksandr Danjilik, prethodnik Danilova na dužnosti sekretara Savjeta bezbjednosti. “On je mislio da je to igra koju igra zapad kako bi podigli uloge”, kazao je on. “Na početku i naša obavještajna služba je na to gledala na isti način”. Međutim, sada Zelenski smatra da je prijetnja realna, kazao je Danjiluk.

Drugi izvor, blizak kabinetu predsjednika kazao je da “Zelenski vjeruje da je u pitanju ozbiljna prijetnja, ali ne želi da u potpunosti odbaci mogućnost da je sve ovo igra”, i dodao da su sumnje Zelenskog sasvim razumljive što pokazuje i pretjerana reakcija američke ambasade.

Zelenski ima puno razloga da ne vjeruje ne samo Rusima, nego ni Amerikancima. Već na početku njegovog predsjedničkog mandata on je spoznao ružnu stranu establišmenta u Vašingtonu. Na početku izborne kampanje 2019. godine tadašnji predsjednik Donald Tramp i njegov advokat Rudi Đulijani su uzalud pokušavali da od rukovodstva u Kijevu izvuku inkriminišuće izjave bilo koje vrste protiv Džoa Bajdena i demokrata.

”Zaista smo prošli kroz pakao”, kazao je Ihor Novikov, koji je tada bio zadužen za odnose sa SAD. Kada je Bajden došao na vlast oni su se nadali da će on poštovati što su se oduprli pritisku. Umjesto toga, Bajden je odustao od američkog protivljenja njemačko-ruskom gasovodu Sjeverni tok 2, koji smanjuje vrijednost tranzitnih cjevovda kroz Ukrajinu i pogoršava njenu bezbjednosu situaciju.

Ekonomski strahovi

Najveća opasnost koju Danilov i ostali u timu Zelenskog vide nije vojne prirode, već ekonomske. Strah od rata i eskalacija retorike između istoka i zapada je već oborila vrijednost državnih obveznica i negativno se odrazila na povjerenje investitora. To takođe ograničava i ono što Zelenski može da priča u javnosti.

Mihailo Podoljak, savjetnik u kabinetu predsjednika, govori o “propagandnim rizicima” koji se odražavaju na ekonomiju, odvajajući ih od realnog vojnog rizika. “Ne bih rekao da su vojni rizici sada tako neprihvatljivo visoki da o njima morate govoriti građanima”, kazao je on.

Ukrajina je manje-više u stanju vrućeg rata već skoro osam godina. Uprkos primirju, ukrajinski vojnici redovno stradaju na liniji kontakta, kako se naziva granica sa separatističkim oblastima u Donbasu. Tokom tih osam godina mnogi su otupili na vojne prijetnje. Istovremeno, jedna siromašna zemlja kakva je Ukrajina je osjetljivija na ekonomske argumente. Najveća briga za većinu Ukrajinaca jeste kako će zemlja pregurati ovu zimu. Zalihe uglja i gasa su male, a jedino što je do sada sprečavalo vanredno stanje jesu neuobičajeno blagi vremenski uslovi za ovo doba godine.

”Pitanje je čega se više plašiti: ruskih tenkova ili ukrajinske hladnoće?”, kazao je Novikov, bivši savjetnik Zelenskog. Zelenski je izgleda odlučio: tenkovi su manji problem.

U skladu sa tim njegova poruka je jasna: Sve je u redu, nema potrebe za panikom. To se ne dopada svima, a nakon njegovog prvog pojavljivanja bivši ministar unutrašnjih poslova je kazao da se Zelenski obraća Ukrajincima kao da su mala djeca.

Širenje dobrih vibracija je zapravo jedan od aduta Zelenskog – na kraju krajeva, on je bio najuspješniji zabavljač i TV komičar prije nego što je ušao u politiku. Umjesto upozorenja, narod od njega dobija puno toplih riječi i povremeno neku šalu. “Ne plašite se interneta”, kazao je on prošle nedjelje upozoravajući na kampanju dezinformacija. “Internet treba da se plaši nas”.

Ali onda užasne svoje sunarodnika kada govori o mogućnosti ruske okupacije Harkova, kao što je to učinio u intervjuu za “Vašington post”.

”Ljudi su uplašeni”, kazao je Pavlo Klimkin, ukrajinski šef diplomatije od 2014. do 2019. “Ovdje u Kijevu, situacija je i dalje u redu. Međutim u Mikolaivu, Kersonu i Odesi, neki su već za svaki slučaj spakovali kofere. Ljudi očekuju da predsjednik stane pred njih i kaže: Da, postoji prijetnja, ali mi se ne plašimo. Ja se ne plašim”.

Da li vlada u Kijevu zaista ne vjeruje da postoji prijetnja, ili samo ublažava opasnost kako bi izbjegla paniku? “Oni prosto ne znaju što da rade”, kazao je Klimkin. “Naravno, možete kupiti ili proizvesti više oružja, ali oni ne znaju da li bi to promijenilo situaciju. Stoga, radije troše novac na izgradnju puteva”.

To je inače omiljena tema Zelenskog – a nedavno je otvorio veliki most na rijeci Dnjepar. Klimkin tvrdi i da je tim Zelenskog pogubljen u smislu spoljne politike.

Ograničen prostor za manevrisanje

Istovremeno, spoljnopolitički prostor za manevrisanje Zelenskog je ozbiljno sužen: Rusija je jasno stavila do znanja da ga više ne vidi kao ozbiljnog pregovaračkog partnera.

Sa druge strane Zelenskom je jasno, čak i prije nove eskalacije, da je put Ukrajine u NATO suštinski blokiran na duže staze, iako on uporno javno postavlja pitanje kada će Ukrajina biti konačno primljena. Ispostavilo se da tako glasno pokretanje te teme nije bilo mudro i da ga je Moskva vidjela kao provokaciju.

”Bio je to pokušaj da se ukaže na licimjerje zapada”, kazao je izvor blizak predsjedničkom kabinetu. Ukoliko je to bila namjera Zelenskog, onda je to naivna strategija. NATO je obećao Ukrajini članstvo još 2008, ali je odbio da odredi vremenski okvir za prijem.

”Možda je NATO izabrao pogrešnu strategiju ranih 2000-ih kada je Rusija tražila bližeg partnera”, kazao je rezignirano Pudoljak. “Sada Rusija pokušava da kompenzuje tu grešku djelujući agresivno u regionu i pojačavajući svoju ulogu protivteže NATO-u. A mi u Ukrajini smo oni na čijoj teritoriji sve strane žele da ostvare svoje ambicije”.

Infantilni pristup spoljnoj politici

Jedan izvor blizak kabinetu predsjednika opisuje pristup administracije spoljnoj politici kao “infantilan”. On kaže da prosto nedostaje ekspertiza. Većina tima Zelenskog, kao i sam predsjednik, dolazi iz industrije šou biznisa ili su medijski advokati ili filmski producenti. “Najvažniji kriterijum kojim se Zelenski vodi prilikom odabira ljudi je lojalnost”, kazao je izvor. “Mozak, iskustvo i profesionalizam su na drugom mjestu”.

To takođe objašnjava čudnu smirenost u centru vlade, koja nikako da pronađe sredinu između priznavanja i ignorisanja nove vojne prijetnje. “Postoji cijeli spektar mogućih poruka. Umjesto toga oni kao da misle da moraju birati između dvije varijante: Ili ćemo reći, kao Amerikanci, postoji prijetnja, ali onda će nam propasti ekonomija. Ili ćemo reći Amerikancima: Ne, prijetnja ne postoji”.

I tako ukrajinska vlada djeluje kao da je diskonektovana – neiskusni politički novajlija koji je želio da donese mir u Donbas, digitalizuje vladine agencije i obnovi nacionalne puteve, umjesto toga se našao u vrtlogu globalne politike. Sada on i njegov tim ne znaju gdje će ih to odvesti.