Kecmanović: Sarajevo u svijetu i sada prepoznaju po Principu
Profesor Nenad Kecmanović izjavio je da Sarajevo i danas u svijetu više prepoznaju po Gavrilu Principu, koga su se odrekli, nego po zimskoj olimpijadi, a da ga potomci alaša, koji su poslije atentata na Vidovdan 1914. godine razbijali izloge srpskih radnji, ne spominju „da ne prepadnu i ne otjeraju protektorat“.
Kecmanović je naveo da su se u vrijeme „evroameričkih integracija“ bosanski muslimani opet prerušili u evropejce, ali ih u Beču i Briselu prepoznaju samo po islamskom terorizmu, kao i ahmedijama, tulumbama, jemecima i mezetlucima.
– Bolje bi prošli da su se predstavili kao zemljaci i sugrađani maloljetnog srpskog rodoljuba koji je ubio nesuđenog cara okupatora BiH i izazvao Veliki rat. Sarajevo se i danas u svijetu više prepoznaje po njemu nego po zimskoj olimpijadi – rekao je Kecmanović.
On je ukazao i da su tinejdžeri iz Stoca i Hercegovine generacijama opčinjeni svojim misterioznim sugrađaninom Mustafom Golubovićem, mladobosancem, Srbinom, Jugoslovenom, crnorukašem, atentatorom kao mladalačkim uzorom.
Kecmanović je napomenuo da „Muharem Bazdulj priča da travnička književna omladina zbog `Travničke hronike` Ivu Andrića doživljavala kao nekog bliskog, svog, a sebe kao zakonite nasljednike njegovog djela i inspiraciju koja nije samo literarna“.
– I Gavrilo je bio dio tog društva koje se konspirativno sastajalo u kafani „Zlatna moruna“ pored beogradske pijace Zeleni venac, ne samo kao mladobosanski zavjerenik – naveo je Kecmanović u tekstu za „Politiku“.
On je podsjetio da su na zidovima Principove terezinske samice ostali ispisani stihovi: „I sjenke naše hodaće Bečom i po dvorovima plašiti gospodu“.
– Kao „stolački Mujka“ i „fra beg Ivo“ i Gavrilo ima i danas svoje mlade poklonike, Sarajlije koje se šegače sa svim i svačim i sa sobom i sa onim što nije za šalu, pa vele da „Šmit o Vidovdanu ne izlazi iz dobro čuvane zgrade OHR-a“ – istakao je Kecmanović.
On je ukazao da je spomenik Vidovdanskim velikomučenicima ostao u sada negostoljubivom Sarajevu koje Gavrila tretira kao „srpskog teroristu“ – maltene kao prethodnicu srebreničkih „genocidaša“.
– A potomci alaša, koji su poslije atentata razbijali izloge srpskih radnji ne spominju ga da ne prepadnu i ne otjeraju protektorat – rekao je Kecmanović.
On je podsjetio da je Principovu oronulu kuću pored Grahova, bez obilježja „sada u onom drugom entitetu opravila vlast iz Banjaluke“.
– U parku u Nemanjinoj ulici, bliže bivšoj željezničkoj stanici, nekoliko godina stoji bronzana bista Gavrila Principa u prirodnoj veličini – poklon Republike Srpske Beogradu – ukazao je Kecmanović.
On je dodao da se Princip „radovao što je tako onomad prisustvovao Svesrpskom saboru uživo“.
– I u njegovom do rata sto posto srpskom Grahovu radovali su se, ali u grobnoj tišini – naveo je Kecmanović.