Kćerka Blagoja Jovovića: Moj otac je bio Srbin i patriota, djecu je krstio u SPC!

Sa radošću i zadovoljstvom prihvatamo vijest da je ulica u Beogradu dobila ime po našem dragom Blagoju. Beograd je srce srpskog naroda i lijepo je što glavni grad ne zaboravlja velike sinove našeg naroda. To je trenutak velikog ponosa za nas, njegovu porodicu, a vjerujem i za sve Srbe koji žive u Argentini. Zahvalni smo svima koji su u tome učestvovali.

Ovo je, ekskluzivno za „Novosti“, kazala Karina, ćerka Blagoja Jovovića, nakon što smo je obavijestili da je Skupština grada Beograda na jučerašnjoj sjednici odlučila da Zagorska ulica u Zemunu ubuduće nosi ime njenog oca.

Sa gotovo vidljivim emocijama u glasu, na besprekornom srpskom jeziku, rekla nam je i da su njena majka, brat i dvije sestre vjerovali da će se to jednog dana desiti.

– Ako se granice Argentine, zatvorene zbog pandemije, otvore, planiramo da, već krajem decembra, dođemo u Srbiju i Crnu Goru. Sa radošću ćemo zajedno da se prošetamo ulicom Blagoja Jovovića.

Ispričala nam je i da su njegova djeca oduvek znala za očevu duboku ljubav prema svom srpskom narodu, ali da su za njegove pucnje u Antu Pavelića saznali 1998, kada i svi drugi:

– Posle poslednje posjete, svom rodnom gradu Danilovgradu i naravno manastiru Ostrog, 1998. godine, susreo se sa mitropolitom Amfilohijem koji mu je i posavjetovao da o tome i javno progovori. Eto tada smo i mi saznali za njegov herojski čin i bili smo ponosni što je to uradio naš otac. Razumjeli smo razloge zbog kojih nije pričao sa nama o pucnjima u Pavelića 1957. Želio je da nas sačuva od nečega što mi u mladom uzrastu ne bismo mogli da razumijemo.

Iz očeve priče, kaže Karina Jovović, saznali su i za žrtve Jasenovca:

– Znamo za više od milion žrtava Srba, Jevreja i Roma, za najstrašnije tehnike mučenja i ubistava koje čovječanstvo nije dotad vidjelo. Čak i njemački nacisti su bili užasnuti tim zločinima i to mnogo govori. To saznanje o užasu koji je preživio njegov narod navelo je našeg oca na taj čin. Bio je svjestan da je i njegov život u opasnosti ali nije odustao i bio je spreman da položi svoj život za svoje bližnje i za pravdu. A nema veće ljubavi nego kada neko položi svoj život na oltar otadžbine i svog naroda. Bio je nadahnut podvigom velikih heroja našeg naroda Miloša Obilića, Gavrila Principa…

Njen otac je, kaže naša sagovornica, neumorno i svakog dana govorio o srpskom narodu:

– Malo puta smo videli tako veliku ljubav. On je bio čovjek sa dubokim osećajem patriotizma, poštovanja običaja i tradicije Bjelopavlića, čežnje za rodnim Danilovgradom i Kosićem, sjećanjima na rijeku Zetu, na jela koja nam je često pripremao… Na osnovu tih sjećanja i zapisa našeg oca, sa sestrom Marijom pripremamo knjigu koja će uskoro ugledati svetlost dana.

Svu ljubav prema Srbima, kako kaže, na mnogo načina Blagoje Jovović je prenio i na svoje četvoro dece.

– Svi smo kršteni u našoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Moja sestra Marija piše rodoljubive pjesme, nadahnute i djelom našeg oca. Trudim se da ih prevedem na srpski jezik. Član sam udruženja prevodilaca Argentine i prevodim sa srpskog na španski i engleski.”