KASNI NEORETORIK

piše: Bećir Vuković

„Velika knjiga je veliko zlo“. Aleksandrijski učeni pjesnici tako su imenovali ne samo knjigu, nego mnogo šta veliko koje niste kadri nositi. Ako je tako, onda je i svako veliko djelo ravno velikom zlu…

Novaci, neoterici, dakle novi pjesnici počeli su da šibaju sve one koji su uprtili golemo breme koje ne mogu iznijeti na brijeg. Ili prenijeti preko mostine na drugu obalu. Šibom i po pjesnicima i po političarima…

Što se tiče pjesnika, njih je još Ciceron ukrcao u veliki i večni kalup poetae novi (pjesnici – skorojevići), a slične političare u kalupe – kasne neoretorike…

Takvih je ko šipak punana Crna nam Gora, i pjesnika i političara. Ne zna se ko se više zamrsi, ili skorojevići u stihovima, ili političari u izjavama. Onda raspetljavaujući se još se više zapetljavaju, umotavaju, upliću, dok jedna uza ne stegne oko dušnika…

Tako se i naš premijer Krivokapić zamrsio oko čestitke Dana Republike Srpske; htio je da nazove uoči Božića, ali nije stigao, tuta ovamo tuta onamo, te ovo te ono, ovamo i tamo, i prolećeše praznici, i taman kad je nazvao da čestita treći Božić, ali potrefilo se i da je Dan Republike Srpske…

Cvijanovićka je pomogla koliko je mogla da se razmrsi, ali tutajući Krivokapić je opet zapeo rukavom za čiviju, i oparao rukav, i opet se zamrsio…

Stalno, nekavo tumaranje sa izjavama. Ne treba noću da čestita i daje izjave, nego danju. Noću zapneš za bilo šta, ili se zamrsiš, zapetljaš, i pomrsiš ono što si imao na umu; noću se upleteš u nešto ne znaš u šta, i nikad raspetljati, i što se više raspetljavaš sve više se zapetljavaš, i dok svane ne možeš da se trsiš đavola…

(Zamrsiti: dvoznačenjska je srpska riječ, i znači – zamrstiti, i zamrsiti – mrsom. Zamrsiti kačamak, npr. Zamrsiti sastoji se iz 8 karaktera, što je za 0,8 manje od prosječne srpske riječi. Neki dokoni tipovi koji se ne bave ni poezijom ni politikom izračunali su da riječ – zamrsiti – ima 37,5% samograsnika. Tačno je u dram, ne morate provjeravati i premjeravati…

Samoglasnici su ko mrs – mast u riječi. Tako.)

Da li će se naš Krivokapić zamrsiti kad bude nešto čestitao lažnom Kosovu, nećemo prejudicirati, što kažu učeniji analitilari. Polakote, da se ne zamrsite…

Međutim, i Krivokapićeva izjava u vezi izbora u Nikšiću, opet je zamršena; ono, ne podržavam a podržavam; podržavam one koji će pobijediti bivšu vlast, ko velim, valjaće mi…

U stvari, izjava u vezi izbora u Nikšiću, zapetljana je i zamršena taman ko čestitka Republici Srpskoj. Fazon je u sledećem: ono što noću pod jorganom smisliš, ujutru ne ostvariš. Imaš, čovječe, cipcijeli dan pa smišljaj i izjavljuj, a noću snivaj…

Možda su sva ova zapetljavanja suštinski otklon od svega srpskog; od nečega se prepane pa se zapetlja, i opet se zamrsi…

Valjalo bi da Srbi pobijede, ko što vazda i pobijede, i da se što više uvalim u fotelju, ali uvaljujući se da se i ograđujem…

Samo da ne propanem do dna fotelje. Dešavalo se, toliko upanu u fotelju, da se ne mogu izvaditi…

Onda, odnekuda, niz ulicu izbije 50. 000 raznih nezgodnika, i jedva ga rastave sa foteljom. Onda, ni karikaturisti sa njima ne mogu izaći na kraj…

Bivša vlast, i sadašnja vlast imaju samo jedan problem: narod, i Front. (Precizni smo: narod = Front)

Tačnije: kako ujarmiti energiju litija, i skelu povući na drugu stranu, i plićakom odvući, i, ni po cijenu života ne zagaziti u dubinu…

Samo da Srbi ne zagaze u dubinu. Ako zagaze, plutaće raznih stolica i fotelja, a kad ih moćnim rukama dohvati matica i bijeli brzaci, nećemo ih više gledati do Umuklog vira…

(Imalo bi karaktera da se kaže i koja o novatorima u crkvi, i novim izjavama koje ubijaju poslušanja, ali da previše ne zapetljavamo i miješamo stvari…)

Očekujemo, da premijer, dirljivom, dugom epskom kompozicijom poput rimskih pjesnika kasne Republike, čestita Bajdenu stolicu od bijelog mermera u kojoj je sjedio Linkoln…

Inače, Bajdenova inauguracija imala je pregršt elemenata iz trećerazrednih božićnih niskobudžetnih američkih filmova…

Od Amerike ostala je još samo slika…

THE END